Pametni ljudi, slonovskog pamćenja, makar živjeli u provinciji daleko od valjanih izvora informacija, znaju ili naslute, a rijetko se prevare, kada stvari kreću naopako. Već sam, prije nešto manje od dvije godine spominjao razgovor s jednim našim poslovnim čovjekom koji je onako šeretski upitao –A što će biti s nama? Nisam se upecao na ovo iako mi je bilo poznato. Na polušalu sam sasvim ozbiljno odgovorio da će živjeti ovaj narod bez obzira kako će mu biti.
Piše Božo Krajina/Tomislavcity
– A Što će Petre biti s nama? – pitanje je kojim je pokojnog Petra Miloša dočekao ministar obrane u ratnim godinama. A Petar došao do njega napraviti razgovor i obavijestiti javnost o sadašnjici i budućnosti a iz usta onih koji imaju informacije, imaju moć i znadu ili narod barem misli da znadu. A ministar Petru zabrinuto se požali i izjada. Ministra izjeda bespomoćnost, pa možda novinar nešto zna?
Tako se prema inflaciji i divljanju cijena, bojkotu kupovanja iz nemoći da se više sve to plati, pridružila i hrvatska politička elita. Ministri, zastupnici pozicije i opozicije rekoše da se solidariziraju s građanima i da u petak neće koraciti u prodavaonice. Zabrinuti su i pitaju se što će biti s nama i pozdravljaju potez političkih Hrvata, odnosno potrošača.
I bojkot je uspio, a tko su gubitnici, pokazat će vrijeme, jer gubitnika će biti, a dobitnika neće. Iz udruge poslodavaca tvrde da će svi u Hrvatskoj biti gubitnici. Nemoguće je baš uprti prstom u krivca. Trgovci imaju tako male marže da su gotovo na rubu rentabilnog poslovanja, vlasnici trgovina, kada se iz marže sve poplaća imaju nekakvu bijednu dobit, dobavljači i proizvođači jedva opstaju na tim malim zaradama, a država se poreza već odricala i nije se dogodilo pojeftinjenje, pa je bez veze poreze dalje umanjivati. Nitko nije kriv a cijene se zidaju. Stručnjaci objašnjavaju da se u cijenu stalno ugrađuje poskupljenje od sada i ono pretpostavljeno iz budućnosti. Eto to je inflacija, kada nitko nije kriv, a luzerima je nakon lošeg gore.
Što se tiče gubitnika, mislim da je gospodin koji je rekao kako će svi biti gubitnici, u pravu. Ali to neće pokolebati luzere koji su stalno na gubitku i kada su mnogi na dobitku.
Naši Splićani skijaši su se nakupovali čokolade i preko nje dokazali pohlepu trgovaca s druge strane Kamenskog.
Nisam imao baš nekoga posla, ali sam se, da prozulam uputio preko granice, ništa kupio, samo bio pratnja. I onda sam osmislio igru; nađi nešto što je jeftinije nego u duvanjskim trgovinama. Jedino je problem što ja cijene ne pamtim, pa je usporedba ponajviše grubo paušalna i stvar dojma.
Ipak sam našao! Našao sam bučino ulje, ista količina, isti proizvođač, a za trećinu jeftinije u Hrvatskoj!
E da, mislim da bi se trgovci trebali zabrinuti nad tim bojkotom, a onda i kreatori proračuna. Bojkot je uspio ne zbog nekog inata, već se nema para. I meni je laknulo, imam ja ponosa, pa sam se upinjao na sve načine kupovati što više i tako ne pokazati da nemam. Sada imam razloga manje kupovati tvrdeći da je to zbog principa i iz inata, a zapravo, kako se to stručno kaže, povećanje plaće ne prati povećanje cijena.
I taman kada sam htio napisati kako kod nas u BiH se često događa što i u Hrvatskoj, samo sa zakašnjenjem, izađe vijest da je bojkot 31. siječnja. Jedva čekam, ne iz revolta već da uštedim koju kintu, a ne ispadnem sirotinja, već buntovnik!
Vrijeme je da remen dobije novu rupu. Druge nema, ni ministrima.
I baš, a što će biti s nama…
