Što je sindikatima žurno i koja radna prava traže?
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Svi znaju, ali valja podsjetiti da sindikati u županiji Hercegbosanskoj postoje samo u javnom sektoru. U privatnom, ako i postoji sindikat, iskreno, za njega ne znam.
Na razmišljanje o djelovanju postojećih sindikata osnovne škole, srednje škole, policije i državnih službenika i namještenika potaklo me priopćenje o traženju žurnog sastanka s Vladom. Zapravo me potakla opskurnost priopćenja kakvih je sve više u javnome prostoru. Naime, iz toga priopćenja se malo toga može saznati. Saznati se može da iza priopćenja stoje svi prethodno nabrojani sindikati, poziv Vladi je na žurnost i da se radi o pravima iz radnoga odnosa. Argumentacija žurnosti je u primicanju godišnjih odmora, a prava iz radnoga odnosa očito ne mogu čekati kraj razdoblja ljetnih odmora. O kakvim je to radnim pravima riječ – ni riječi. Ako je taj sastanak žuran, onda znači da se sastanci nisu održali ranije. Za zaključiti je da je Vlada i prije pozivana, ali se nije odazvala? I tako, javnost ništa nije doznala i ni o čemu nije obaviještena. Ne znam ni smisao priopćenja jer se od javnosti ništa ne može dobiti i obavijest je potpuno nezanimljiva osim onima kojih se razgovori i pregovori sindikata tiču. Vijest može biti upućena samo članovima sindikata, možda i nečlanovim iz djelatnosti koje sindikati zastupaju.
Ako se žurno pregovaranje i dogodi o tijeku mogu bolje biti obaviješteni samo oni u policiji i državnoj upravi. Oni u školstvu su odavno na odmoru i na ovakav način neće znati „finese“ onoga što se dogovori. A u finesama je vrag. Iako sam jedan od osnivača srednjoškolskog sindikata, već odavno nisam član baš zbog „finesa“ i „sitnica“ koje u prethodnih godina u školstvu dogovorene nekima na korist, a nekima na štetu. Konkretno se radilo o plaćanju mature u srednjim školama. Nekima je mlijeko tada proliveno, a neki su pokupili vrhnje.
Na tada iznesene primjedbe u sindikati kojemu sam bio član mi je, na kraju mojih i mnogih drugih prigovora rečeno da se borim za sebe. Tako sam i postupio – i isčlanio se.
Dakle, kao nečlan nemam što tražiti od sindikata, a kao javnost i porezni obveznik imam pravo znati što se pregovara, a naročito što se na kraju uglavilo u dogovor. Znam da je istekao kolektivni ugovor i da se radi o potpisivanju novoga. Znam da su relativno nedavno doneseni novi koeficijenti na koje se pristalo, pa je za očekivati da oni nisu stavka u pregovorima, što je za Vladu najvažnije. Ostaju eventualno razgovori o osnovici, a ostalo je sve siva zona različitih dodataka, pa i onih na plaću. E tu je poligon za navraćanje vode na mlin i parcijalnih rješenja kroz koja neće isto proći ni svi članovi sindikata što je razlog za osipanje članstva. Već sada, zahvaljujući „dodacima“ nisu ista primanja za isti posao, iako su koeficijenti isti. Tako ložač, vozač, domar s istim koeficijentima nemaju ista primanja jer je jednome dodan dodatak, a drugi ga nema. Dodatak je pokriven „složenošću“ posla na jednome mjestu, na istom poslu te ložačko-vozačko-domarske složenosti nema. Ali koga briga za to! Takvim se zahtjevima Vlada i nema razloga protiviti jer svako slabljenje sindikata njima olakšava posao u budućnosti, a ministrima omogućava gotovo diskreciono pravo dodjeljivanja dodataka, pa i po babi i po stričevima.
I na kraju, dugi radni vijek me naučio da će opet najbolje proći policija, jer mi oni djeluju najorganiziranije. Učitelji će proći šlepajući se uz policiju jer kako nedavno ustvrdi Miljenko Jergović, učitelji odavno nisu učitelji, oni su se pretvorili u najnižu činovničku kastu koju vlast baš i ne cijeni. Državni službenici i namještenicu u državnoj upravi su mi, iskreno, zagonetka.
Možda sastanak i nije tako žuran. Svašta se može izdogovarati dok su odmori. Tko će se baviti vlastitom sudbinom po ovim pasjim vrućinama. Lezi u lad i pokrij se mokrom krpom.
A tko će ovo i čitati po ovoj sparini!
