Ljetne kiše
Na toplo – mirisno polje
naslonih grudi svoje
da čujem glas zemlje ove
i osjetim svitanje jutra
jer živimo ovoga trena
ne znamo što će biti sutra
Iz daljine spremaju se
ljetne kiše od ljubavi tople
i sjenke će titrati polje
a ja grlim vjetar,
na jastuku svome.
Odmiče dan
ka večeri u zaborav
u tišini iz snova
rađa se noć ova.
Kiše će oprati prozore i putove suhe
mirisat će arija
na koprive ljute.
Milan Bojkić, Basel 2024.
