Od svih vlasti (u BIH i Hrvatskoj) zatajena je i prešućena osoba ing. Pavao (Paul) Tvrtković. Arhitekta svjetskog glasa, projektant Opere Sydney, New opere London, singapurske državne opere i mase drugih velebnih zdanja diljem svijeta. Bio je prvi, volonterski, veleposlanik BiH u Velikoj Britaniji.
U doba kad su Osmanlije porobljavale Bosnu njegova loza sklonila se u Senj, pa otud dodatak prezimenu – Senjić. Obiteljski grb su bosanski ljiljani (uzeti od kuće Anjou). Nakon Pavla Tvrtkovića, za veleposlanika u Velikoj Britaniji Alija Izetbegović postavio je rahmetli prof. Muhameda Filipovića – Tunju jer je zastupao drukčiju politiku od one koju je slijedio nasljednik bosanske krune (i hrvatske) pok. Tvrtković.
Upoznao sam ovoga izuzetnog čovjeka, preko, kako se sudbina zna poigrati, Miljenka Jergovića koji je u to vrijeme doselio u Zagreb, kusao HDZ-ovu čorbu iz korita i pisao za ondašnji tjednik “Nedjeljna Dalmacija” pa objavio i jedini intervju s Tvrtkovićem.
Tako sam doznao da je prilikom bijega, nakon sloma NDH, uspio preko Austrije iznijeti staru pravašku zastavu sarajevskih pravaša predvođenih znamenitim pjesnikom Silvijem Strahimirom Kranjčevićem. Taj stijeg je dar dr. Josipa Franka koji je uručen po Antunu Gustavu Matošu. Njegov brat, pok. Tomislav, živio je u gradu podno Trebevića, u Ulici Avde Jabučice 23, i obnašao dužnost dopredsjednika podružnice HSP Sarajevo.
Inače, njihovo obiteljsko groblje je na Ban brdu gdje se sahranjuju pripadnici kraljevske loze Kristića. Njegovo djelo “Bosnia Hercegovina Back to The Future” može i danas služiti kao predložak rješavanja krize u BIH.
Tadija Ljubičić
