Vidimo se na “školskom”, tako je ukratko glasio dogovor o lokaciji našega susreta s duvanjskom košarkašicom i bh reprezentativkom – aktualnom igračicom riječkoga FSV-a Ivanom Krajina koja je proteklih dana dobila i poziv za nastup u hrvatsku reprezentaciju.

Na školskom igralištu očekivali smo je s loptom koju je na dar dobila od hrvatskoga reprezentativca i NBA igrača Bojana Bogdanovića, iako se ta lopta “ne iznosi iz kuće”. No, unatoč dogovoru, zamišljeno nije ostvareno. Ivana se prehladila pa mijenjamo plan – susret u “Gradskoj” na čaju. Bez lopte, „skakanja“ i „naslikavanja“. Nisu problem fotografije ta ima ih na pretek za našu galeriju, ali ipak snimamo poneku „za uspomenu“.

Ivana je proteklih dana primila i poziv za sudjelovanje u hrvatskoj reprezentaciji, no ni to nije povod našega susreta. Načuli smo da bi karijeru ipak mogla nastaviti u Americi pa odlučili to provjeriti iz prve ruke i iskoristiti Ivanin boravak u Eminovu Selu.

– Je, to je istina. Sva pozitivna iskustva iz Amerike koja mi je prenijela rodica Marija Pačar bila su dovoljno jaka i pozitivno su utjecala na mene pa sam odlučila krenuti njezinim stopama. Marija se prošle godine vratila u Ameriku, (Odessa-Teksas) i sada je pomoćna trenerica u jednome sveučilišnom košarkaškom klubu. O mom preseljenju u Ameriku intenzivnije sam razmišljala tijekom srednjoškolskoga obrazovanja u Rijeci, kazuje nam ova odlučna djevojka koja je unatoč klupskim obvezama sva četiri razreda Selezijanske klasične gimnazije završila odličnim uspjehom. Odlično je i njezino znanje engleskoga jezika pa s tim neće imati problema u novoj sredini.

Kakve su reakcije na najavu tvoga odlaska u Ameriku?

– Nitko ne želi da idem. Svima je to daleko, drugi mentalitet… Tati je najteže.

Na Ivanine riječi nadomeće se mama Anđelka, nekadašnja košarkašica koja je trenirala za Budućnost/Županjac. Puna je razumijevanja za kćerin odabir i njezina je najveća podrška, a sport bi preporučila svima. Svjesna je da ženska košarka ne donosi profit, ali može osigurati školovanje. Raduje je što je njezina kći to uspjela ostvariti. Svojim trudom, poput rođakinje Marije, izborila je studentsku stipendiju koja uz troškove studija, smještaja i hrane pokriva i putne troškove. Ivana namjerava upisati Computer and Information Science.

Ivana, kakva je sezona iza ŽKK FSV-a  i tvoje ekipe?

– Mi se natječemo u Premijer ligi u kojoj je 12 klubova. Iako „juniorka“, zajedno s kolegicom Elenom Peričić igrala sam u seniorskoj vrsti. Ovu smo sezonu završili na 8. mjestu. Do prvoga djela sezone imali smo jako lošu igru, a onda su nam u siječnju stigli novi treneri i tada smo vrlo dobro napredovali.

U Rijeci si provela četiri godine, dojmovi?

– Već prve godine otkako sam stigla u klub pošli smo igrati Premijer ligu. Moram reći da se nije bilo lako naviknuti na sve naglaske jer u klub su stizale strankinje i s puno sportskoga iskustva, ali na kraju mogu reći da imam samo pozitivna iskustva.

Zapažen rezultat ostvarila si prošle godine kada si na završnici juniorskoga turnira proglašena za najbolju asistenticu. Je li to rezultat koji bi najprije istaknula?

– Pa, dodala bih da sam ove godine u najboljoj petorci juniorskoga turnira.

Koji su tvoji košarkaški ciljevi?

– Voljela bih igrati razinu više. U Hrvatskoj i BiH košarka je na niskoj razini u odnosu na Europu. Unatoč tome, željela bih ovom prigodom od srca zahvaliti mojim klupskim trenerima: Marku Drmiću (HKK Tomislav), te Marinu Mijaljeviću i Igoru Prtoriću (FSV-u Rijeka).

Ivani zahvaljujemo na razgovoru, želimo joj ostvarenje sportskih planova i uspješno studiranje!

Zora Stanić/Tomislavcity