Škole spavaju ljetni san. Odmaraju i pripremaju se za neke nove klince. Al’ povremeno vole se prisjetiti i nekih starih priča. Tako je i naša škola danas oživjela.
Ušetali su u nju mladići i djevojke, neki nakon deset, a neki nakon dvadeset godina, i sa svojim razrednicima prisjetili se svega. Prijatelja koji nažalost nisu mogli biti s njima, nekih starih priča, zgoda i nezgoda, prošlih ljubavi, smijeha.
I bilo je kao u pjesmi:
…da smo živi i zdravi
još godina sto,
da je pjesme i vina
i da nas čuva Bog…
A mi se nadamo da će u istom broju i za deset godina poremetiti ljetni san naše kamene odgajateljice.
