Vazmeno slavlje započinje s Cvjetnicom. Nakon četrdeset dana od Čiste srijede započinje priprema za vazmeno slavlje. Cvjetnica ujedinjuje Isusov svečani ulazak u Jeruzalem s poklikom ‘Hosana ‘ i otvara put prema Muci Kalvarije. Zato je Cvjetnica nedjelja palmi ili muke Gospodnje u Jeruzalemu od četvrtoga, a u Rimu od devetoga stoljeća. Pridružimo se onom mnoštvu koje je klicalo Isusu kad je ulazio u grad Jeruzalem s današnjim poklikom Crkve:
Pohitimo radosno Višnjem Kralju svi ususret:
s graničicama masline slavu Kristu pjevajmo!
„Blagoslovljen koji dolazi – kralj – u ime Gospodnje!”, kako zapisa sv. Luka. Ove grančice cvijeća označavaju slavlje i čast, kao što onaj pepeo na Čistu srijedu označava prolaznost. Zelena grana govori o životu, a pepeo o smrti. Ljudsko je prolazno, a Božje je vječno. Ljudsko umire, a Božje donosi život. Sa živom vjerom pridružuje se kršćanin onima koji imaju vjere u Mesiju – Krista. Slavimo Sina Božjega kao kralja. Došao je radi ljudskoga grijeha i spasenja.
Znakovito je što Isus ulazi u grad na magaretu. Osvajač dolazi na konju. Isus nije došao osvajati, nego pomoći. Ne želi vladati, nego služiti. Krist želi pomoći svakom čovjeku. Evanđelje treba stići do nakraj svijeta, do srca svakoga čovjeka. Ako iz srca vjernika pođe mir i radost, onda može stići i do drugih ljudi.
Gospodnja muka i ljudska nevolja
Gospodnja muka je cijena kojom je Isus otkupio svijet. Izvještaj Gospodnje Muke predstavlja najstariji pismeni oblik evanđelja i zauzima važno mjesto kod sva četiri evanđelista. Muka Gospodnja i ljudska nevolja idu skupa. Krist je došao radi nas i radi našega spasenja. Njegov križ i Kalvarija su za otkupljenje ljudskoga grijeha i spasenje cijeloga svemira. Isus nastupa iz ljubavi i milosrđa, pa i prema neprijateljima. U ovom izvještaju Muke Kristove može se primijetiti šest važnih scena.
- Pilat izriče tri puta da je Isus nevin.
- Isus zacjeljuje uho slugi Malhu.
- Nakon trećega zatajenja susreće se Petar s pogledom Učitelja.
- Herod i Pilat su se sprijateljili.
- Razgovor s desnim razbojnikom – Dizmom (lijevi je Geza).
- „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”, zapisa sv. Luka.
Nakon propovijedanja i liječenja, nakon muke i umiranja, sve se stavlja u Božje ruke. To je primjer koji nam pokazuje Isus u najvećoj nevolji i muci. Tu treba tražiti konačno rješenje.
Ljudska nevolja zna biti vrlo teška. Čovjek se nađe u okolnostima kad ne vidi izlaza ni pomoći. Potpuno je shrvan i život je bez vrijednosti. Upravo tada treba razgovarati s Ocem nebeskim. Uroniti duboko u molitvu i iznijeti svoj problem pred živim Bogom. Što čini Isus u Getsemanskom vrtu kad se znoji krvavo? Zna što ga očekuje: „Kleče na koljena te poče moliti: Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”, piše sv. Luka. To je taj primjer za svakog vjernika. Nezaobilazan i u najvećoj nevolji: Moliti i prepustiti se volji Božjoj. U iskrenoj molitvi se otkriva volja Božja. A prepuštanje volji Božjoj dolazi mir u ljudsku dušu. Tko traži volju Božju, nalazi mir svojoj duši, a posebice u iskušenjima ili napastima.
Tri su napasti ili iskušenja često prisutna kod svih ljudi u životu. Napasti dolaze od sotone, zlog svijeta i ljudske požude. Napast je poticaj na grijeh, a kušnja je suočavanje savjesti i volje s onim što je negativno u napasti. Sotona napastuje čovjeka da učini zlo. Stvori se privlačnost prema nečemu što je zabranjen moralnim ili vjerskim stavovima. Iz ljudske požude ili prekomjerne želje rađa se napast za užitkom, posjedovanjem i vlašću.
- Glad i hrana su uvijek među prvima što čovjek osjeti. Juda se brinuo za hranu zajednice apostola s Isusom. Ali zarobio ga novčić, a ne Isusova riječ.
- Boga iskušavati znači Bogu ne vjerovati. Petar se hvali da je spreman i umrijeti za Isusa, a strah će ga nadvladati pred običnom sluškinjom, kad je trebao svjedočiti da je Isusov učenik.
- Moć nad drugima je jako prisutna kod svih, pa i kod apostola. Svađaju se pred Isusom tko će biti prvi uz Isusa. A Isus ih poučava da treba služiti, a ne gospodariti. Ljudi bi htjeli često i Bogu zapovijedati ili Boga iskušavati. Primjećuje se to često u molitvama i u zavjetima vjernika.
U ovim danima Velikoga tjedna, danima Gospodnje muke u središtu je Isus Krist, Sin Božji i njegova muka i smrt za sve ljude. Čovjek ujedinjuje svoju patnju s Kristovim križem. Tako se dolazi do rješenja patnje i prolaznosti i stiže se do Uskrsnuća Gospodnjega i vlastitoga.
Fra Ante Pranjić Pilipović
