Padoše ničice i pokloniše mu se, zapisa sv. Matej. Učiniše to tri kralja s istoka pred djetetom u Betlehemu. Pokloniše mu se kao kralju s neba. Bogojavljenje – epifanija – teofanija je objava svetoga ili očitovanje božanskoga. Pogani su slavili rađanje boga vremena ili Eona u Antiohiji i Aleksandriji. Kršćani su na te dane uveli slavlje objave Kristova božanstva. To nam govori da je Bogu stalo do nas, da računa s nama. Zato se Bog objavljuje, očituje ljudima. Često nam je Bog kroz povijest slao poruke, kao što navodi poslanica Hebrejima: Bog koji je nekoć u mnogo navrata govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu. Puno se toga ispunilo u Božjem planu i nadošlo je vrijeme za dolazak Mesije. Važno je to vrijeme kad nam progovori Svevišnji po svom Sinu Isusu Kristu. Božje se očitovanje pokazuje u Isusovu rođenju kako piše sv. Matej: Evo djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel! – s nama Bog. Očituje se u poklonu triju kraljeva: Nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se, nastavlja sv. Matej. Jedino se Bogu klanjamo. Božje očitovanje je u Isusovu krštenju, kad se otvara nebo, piše sv. Matej: I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Očituje se Bog i u Isusovom prvom čudu u Kani na svadbi. Sve se to prije slavilo jednim blagdanom pod nazivom Bogojavljenje. U Božiću, u djetetu u Betlehemu imamo objavu da je to Emanuel – Bog s nama, Bog u svijetu. U poklonu mudraca uviđamo da se sva znanost i kultura klanjaju Sinu Božjemu. U Isusu Kristu, kao Sinu Božjem je potpuno znanje i istina. U Isusovu krštenju, kad se otvara nebo nad Jordanom, čujemo Božji glas i potvrdu Neba da je Isus iz Nazareta Sin Božji ljubljeni. Važan je ovaj događaj i blagdan. Mnogi su umjetnici ovjekovječili današnji događaj u svojim slikama kao što su Tiziano, Rubens, Duerer itd. Tri mudraca s Istoka klanjaju se klečeći, pognute glave i darivaju dijete u Betlehemu na krilu Majke. Kad upoznamo prošlost i knjige naroda po svijetu, tad nam se pojavljuje naznaka da je mesijanstvo bilo povjereno obećanom narodu – Izraelcima, ali nailazimo na tragove Božje poruke, i to nejasno i kroz maglu, skoro u svim kulturama i narodima.
Gdje je novorođeni kralj židovski?, piše sv. Matej. Tražili su i pitali tri mudraca s Istoka. Zvijezda ih dovela u Jeruzalem. Saznali su od izraelskih pismoznanaca da je navješteno mjesto rođenja kralja u Davidovu Betlehemu. Tragove Božje poruke možemo uočiti i u raznim kulturama i religijama širom svijeta. Ostalo je nešto duboko u sjećanju svih naroda, iako je kroz maglu i nejasno u tim kulturama.
Konfucije je prije 25 stoljeća kineski filozof. Više se bavio znanjem i mudrošću nego vjerom. Najavljuje dolazak sveca koji ima sve znanje i svu moć i piše: Svetac će biti rođen na Zapadu, koji će vratiti u Kinu izgubljeno znanje o svetom tronošcu. Znamo da je Palestina zapadno od Kine.
Buda Siddhartha Gauthama prije 25 stoljeća najavljuje: Pet stotina godina nakon moje smrti, Prorok će doći koji će osnovati učenje na izvoru budizma.
Hinduizam s Brahmancima preuzima sveto znanje iz Veda i vjeruju da će sići Agni, bog vatre. Vječno je mlad i besmrtan. Sin je neba i zemlje. On je poslanik Božji i pomirit će ljude s Bogom.
Perzijanci su vjerovali da će se roditi Spasitelj sin djevice koji će prinijeti veliku žrtvu i s tim spasiti svijet.
Germani su vjerovali da će s neba sići Vidar, poslanik Božji.
Cicero – Marcus Tullius, prije 20 stoljeća poganski, rimski govornik i pisac, spominje proročanstvo koje govori o pojavi kralja kojemu će se svi pokloniti.
Virgilije – Publius Maro pjesnik proročanski najavljuje rođenje mališana čije će rođenje biti početak novoga svijeta. Sve nam to govori o tragovima Božje poruke koji su ostali u raznim kulturama i religijama. Nije se čuditi da su tri kralja, ta tri mudra čovjeka ili maga došli s Istoka i tražili rođenje djeteta u Betlehemu. Slijedili su znak zvijezde koja ih je dovela do Isusa. Oni su došli pokloniti se Isusu i darovati ga.
Obdariše ga zlatom, tamjanom i smirnom, zapisa sv. Matej. Darovi i poklon Isusu su znak ljudskoga priznanja. Mudraci su donijeli simbolične darove: zlato, tamjan i miomirisnu pomast. Zlato se daruje kralju. Tamjan se pali Bogu, a miomirisnom pomasti ili smirnom se iskazuje počast ljudskom tijelu. Za ta tri hodočasnika imamo i tri naziva: kraljevi, mudraci, magi. Kralj je znak vlasti. Mudraci su znak znanja i ili mudrosti. A magi su znak čudesnonsti kojim se rješavaju ljudski problemi. Ti mudri kraljevi ili mudraci priznaju Isusa kraljem. Klanjaju mu se kao Bogu i vide ga u Betlehemu u ljudskom tijelu. To iskazivanje počasti i klanjanje Isusu u Betlehemu govori i naša božićna pjesma u riječima: „I ti, svijete čitavi, Spasitelja pozdravi, pozdravi!”
Zar nije ovo i naš pozdrav Spasitelja?
I mi smo pozvani iskazati počast Spasitelju Isusu Kristu. Možemo li mu išta darovati? Ako ništa drugo, darujmo mu svoje srce i dušu punu žive vjere u njegovo spasenje. Poklonimo mu se! Poklon Isusu ili izručenje činimo danas u ovoj svetoj misnoj žrtvi. On je ono sunce s visine da prosvijetli sve narode i da nestane tame u svim dušama. Prorok Izaija piše: A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! Zato prorok Izaija najavljuje: K tvojoj svjetlosti koračaju narodi (i mi danas) i kraljevi k istoku tvoga sjaja. Sagibamo koljena pred tobom. Ti si, Isuse, naše Bogojavljenje. Objavljuješ nam Boga kao ljubav, koja sve ljubi. Tebi se klanjamo kao ona tri kralja jer si ti naša Objava Boga. Tebi čast iskazujemo jer Tebe je nebo potvrdilo kao Mesiju, Sina Božjega. Tebi se izručujemo da prosvijetliš i najdublje tmine naše duše. Sve nas pozivaš da se okupimo oko Tebe – Spasitelja.
Fra Ante Pranjić Pilipović
