Ako mene pitaš: “ZA” bore

Vrtoglavi razvoj informatike, od pojave interneta, sve nas je nekako razmazio.
Možda i previše.
Od kad se latismo miševa i touch screenova, skoro zaboravismo pisati (i čitati).
Govoriti i pisati materinjim jezikom.
Uslijed pustih besplatnih impulsa neprestance brbljamo, ali ne razgovaramo.
Ne slušamo se, ne vidimo, čak ni kad gledamo…
Virtualni smješko smije se umjesto nas. Plavi palčić gore komunicira umjesto nas.
Smijući se na milijun vela, smješko nam omogućava da se smijemo ostajući namrgođeni, kiseli, nedotaknuti…a, uz put nas čuva od bora smijalica, te pošasti modernoga vakta protiv kojih nam se nudi bezbroj duda varalica: od brutalnog botoxa i suptilnijeg face liftinga, za one dubljeg takujina, preko beauty i makeover studija ljepote, za srednju žalost, do virtualnih fotošopova (moderno retušuranje) za one ubogije.
Takujini su, doduše, različiti, ali je cilj isti: miči mi bore s očiju…očima ih ne mogu vidit!
Mic po mic, gotovo smo protjerali starost iz vidokruga.
Štoviše, ne samo da su bake, kao bake, gotovo izumrle, ki dinosauri, nego ih sve češće srećemo mlađahnijima i zategnutijima od unuka im.
I bude mi žao što je, eto, odzvonilo i onim našim divnim babama, krcatim dubokim borama, poput brazda koje su do jučer spretno zaoravale.
Bore im nisu smetale.
Nisu ih ni primjećivale, kao ni itko drugi, do kao pečat vremena skladno utkana u njih, kao brazde u plodno tle.
Nipošto ružne, kao što nije ružan suhi rogač, smokva, šljiva…
Struka tvrdi kako je suho voće višestruko bogatije vitaminima i ostalim vrijednim nutrijentima.
Ako je suditi po babama, moglo bi i s voćem biti isto.
Znali su to mudri antički Grci, između ostalih, iznimno cijeneći mudrost sijedih vlasi.
Toliko da su ih, kao odličnike, birali u Vijeće staraca – svojevrsni Sabor, Senat, Dom naroda…
Pojam “starac” bio je sinonim za mudrost, a ne za oronulost, suvišnost, bezvrijednost, kao što je to u današnji izokrenuti vakat kulta mladosti i ljepote, po svaku cijenu.
Život ne rasipa olako oko čeg se toliko trsio, bila voćka ili čovjek.
Ako mene pitaš; skupo plaćamo svoju budalaštinu.
Skupo i preskupo!
Kad bih ponovo mogla biti dijete i birati kakvu babu želim; mladoliku ili onu s dubokim borama, kakve nekoć bijahu babe, bez trunke dvoumljenja, odabrala bih…
Pogađate.
Sentiment?
Možda.
Bilo kako bilo; čast svačijem izboru…
Glasujem “ZA” bore.
Za babe.
Za prave, pravcijate babe.

Nada Beljan/Tomislavcity