Još uvijek pod dojmom jučerašnjeg Dana pobjede, a već se, sritni čovik, mora idit i pcovat…
Nisam baš, jučer, čudo gledala portale ( napose neke).
Čemu kvariti lijepi osjećaj poštovanja, zahvalnosti, ponosa…
Taman posla!
Umjesto toga, nastojah i sama utkati nit lipote, ma kako malenu, u lipi, krvlju nam sinova, izboreni, hrvatski barjak slobode.
Već danas gledam kako se želi ponovo natruniti, kao što se to planski činilo proteklih 70.g. kada se zbog obične pjesme o hrvatskom barjaku hapsilo i zatvaralo.
Jer je, u SR Hrvatskoj, biti Hrvatom bio zločin ravan fašizmu.
Tragom iste političke ideologije, koju je Oluja uzburkala, a hrvatska samostalnost i sloboda podigla “na sve čet’ri”, mnogima su i danas to sinonimi fašizma.
Htijući jasno i glasno, prid očima svita, pokazati i prokazati tu “sve veću fašizaciju i ustašizaciju Hrvatske”, na Dan pobjede, neumorno rade na njenoj deustašizaciji “po kratkom postupku”, mašući osudama po mjeri, ad hock “više pravde i humanosti”, usmjerene protiv “zločinačkih realiteta” poput Oluje, Domovinskog rata, Hrvatske…
Sve je zločinačko, ako su temelji takvi.
A, jesu, kažu ti ‘vrli, novi borci za pravdu i istinu’, tjerajući i one, alergične na huškanja s bilo čije strane, da istupe u ime istine koja se ponovno, smišljeno skrnavi…
U ime Slobode u koju je utkano toliko života, patnje i pogroma (ne samo u ovom ratu)…
– U ime onih koji umriješe za nju i više se ne mogu braniti pred skarednim napadima…
Prokušana strategija “po kratkom postupku”, nastavlja se i danas, samo drugim oružjima.
Umjesto puške, sjekire, noža, žice, Golog otoka…; transparentima, lobiranjem, aktivizmom, udrugama, financijama, medijima…
Sve u ime tobožnje više humanosti, kakvu je hrvatski narod već iskusio kada je, pod istom parolom gotovo istrijebljen, po čuvenom “kratkom postupku” koji se danas, eto, koristi nad onim ostatkom koji je nekako preoživio zato što “borci za višu pravednost” nisu dobro obavili posao, kako ističe njihov najveći “humanist i kulturni djelatnik”, koji se, onako, javno “sere na bleiburške žrtve”…
Stotine tisuća njih, držeći to izrazom posebnog humanizma i antifašizma.
Pa, ako je tako, a jest; ‘seremo vam se na takav antifašizam i takvu humanost!’, da se poslužimo riječnikom spomenutog velikog “antifašista”.
Nešto veliko svakako jest (najprije će biti veliki serator), no zasigurno ne antifašist ili humanist.
Ako mene pitaš, to je perverzija pravde i humanosti par excellence i kao takva kadra probuditi u narodu upravo taj nacionalni ponos koji se tako dugo i tako temeljito zatirao i zatire čak i sada, u slobodnoj Hrvatskoj.
Hm…pitanje je jesmo li i koliko slobodni…?
Nada Beljan/Tomislavcity
