U korak s globalizacijom i anglizacijom svega, od jezika, do kulture i nekulture, mic, po mic, šala po šala, uvriježio se i kod nas tuđinski, poganski običaj slavljenja Noći vještica, što god to značilo.
A što će značiti…
Ništa.
Puko cirkusiranje i profaniziranje kršćanske tradicije i ne baš tako bezazleno, kao što naivni vjeruju.
Jučer preuzeto iz tuđinskog podneblja, a već danas se ta nakarada od “slavlja” gotovo izjednačila sa Sisvetima.
Kakvo servilno kopiranje svega što dolazi izvana, pa bilo i puko sr***, da prostite.
Ništa protiv tuđih izbora, tek čudi me ta pomama za stranjskim običajima.
U prvom redu zato što spomenuta “Noć” nema baš nikakvu pozitivnu, ni kršćansku simboliku.
Naprotiv.
Ako mene pitaš, u ovom slučaju, još kako, vrijedi ono “nomen est omen” što potvrđuju mnogobrojni slučajevi diljem SAD koje je upravo ta “dražesna noć” nadahnula na izrazito brutalne zločine.
Od jedne takve noći, u kojoj se veliča i potiče strah, takvo nešto se valjda i očekuje.
U najmračnijim zakutcima nesvjesnog uma, nađe se katkad dovoljno podstreka i bez tolikog talambasanja kosturima, mrtvačkim glavama, vampirima, zombijima i inim rekvizitima tog nekoć izrazito kršćanskog blagdana uoči dana Sviju svetih.
Što zbog legendarne, Englezima tako omiljene, igre riječima, što zbog spremno nakačenih antikršćanskih silnica, lijepa se svetkovina izrodila u svoju suprotnost.
Umjesto skrušenog spomena svetosti, orgija se sa strahovima, strašilima, plašilima…u svrhu pobuđivanja straha i ridikulizacije duha pobožnosti.
Ne vidim, naime, nikakve druge svrhe maskiranja u kostime koji, sami po sebi, simboliziraju zlo.
U poplavi uvoza bizarnosti, mogli bi smo i sami lako izgubiti iskonski smisao štovanja Svih svetih, koji, ne slučajno, prethodi Dušnom danu.
Naši su pokojni, kako vjerujemo, dio univerzalnoga Općinstva svetih i kao takve ih susrećemo u svojim molitvama, a ne uz lakrdiju nalik zabavi iz pakla, neprimjerenu kršćanskom vjerovanju i duhu; ponajmanje hrvatskoj tradiciji.
Uvesti sa Zapada poneku stvarčicu…ok; no ne može se, pobogu, uvoziti tradicija, običaji, kulturna i vjerska baština…
Samo nam još fali da uvezemo i pretke i njihovu prošlost.
Šta’š od naših…?
Očito su tuđe vještice više cool od naših svetaca; naših grobalja; križeva i onih koje natkriljuju…
Ne shvaćam…čemu ih preuzimamo.
Naši sveci i naši preci, kao i mi sami, zaslužujemo dostojanstveniji spomen.
Duh u kojem smo odgojeni i u kojem slavimi sve svete, suprotan je svemu što predstavlja i potiče ta svetogrdna lakrdija s bundevama i nikako ju ne bih preporučila onima do kojih mi je stalo.
Kad naučimo biti pravi kršćani i Hrvati, te prije svega poštivati svoje, možemo, eventualno, pokušati biti veći Ameri od Amera.
Možda je zgodno prisjetiti se ovdje one narodne: “Ko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbiju”.
“Zabava” koju nudi famozni Helloween, sve je prije nego zabava, pogotovo kad slijedi i Black friday (crni petak) slične simbolike.
Svi znamo simboliku crnog petka; mrtvačkih glava; vještica, sve ako iza njih ne stoje kojekakvi mračni kultovi (a, uglavnom stoje)…no, ponašamo se kao da ne znamo.
Zapitamo li se ikada, kako to da je uvijek baš takva simbolika, a ne neka koja simbolizira dobro.
I je li to baš slučajno…
Naravno da, površno gledano, sve djeluje bezazleno; puka igrarija i smješna zeka-peka riječima, koja, eto, “slučajno” uvijek simbolizira zlo, a ne dobro.
I dok se smijemo “glupom Muji iz vica”, koji pravda ubojstvo tako što se, s čakijom u ruci, “slučajno”, poskliznuo na koru banane… ( “I tako šest puta”); istovremeno ne vidimo da nam uporno serviraju istu “slučajnost”, na koju, za razliku od suca iz vica, nasjedamo koliko god puta ponude.
Nikad nam dosta tih zamamnih “crnih petaka”, “noći vještica”, “džekova trbosjeka”…
Ljudi uglavnom ne znaju ono što ti ponuđači mraka znaju:
Da Sv. pismo ima pravo kada tvrdi kako “ni najmanja riječ nije bez učinka”.
A riječ je svaka misao; svaka slika u umu ili vidnom polju.
Riječ je i ono neizgovoreno.
Doživljeno.
Pobuđeno.
Slućeno.
U temelju svega je Riječ.
Riječi su stvaralačka sila, ali i rušilačka.
Blagoslov i prokletstvo.
Ne zvuči isto “crni petak” i “sveta nedjelja”; “Noć vještica” i “Svi sveti”.
Ne zvuči isto.
Ne simbolizira isto.
Ne djeluje isto.
Protiv vjeronauka u školi digla se i kuka i motika;
Protiv izrade bundeva za Noć vještica nitko ne diže glasa.
To je “in”, moderno, napredno, blagotvorno za um i duh…
Kako da ne!
Djecu se, već u vrtiću, uči družiti s mračnim silama.
Napredno, brate, nema što!
Možda je krajnje vrijeme da shvatimo kako, čak ni po zakonu velikih brojeva, ne može biti slučajno to uporno i sustavno “zaprašivanje crnilom”, koje se uvuklo u sve pore društva.
Nije li žalosno da uporno puštamo u svoje domove ubojicu premda znamo tko je i s kojom nakanom dolazi?!
“Tko ima uši da čuje, neka čuje”
——‐——————————————-
PS
Fotografiju unutar teksta, snimila sam u kvartovskoj trgovini na polici sa svijećama za pokojne.
Time se, svjesno ili nesvijesno, sugerira kako oboje simboliziraju isto.
To je, međutim, najdalje od istine.
Baš naprotiv!
Nada Beljan/Tomislavcity
