Po tko zna koji put sudi se pozdravu ZDS i onima kojima to nije fašistički poklič, nego rodoljubno-domoljubni pozdrav s kojim se oduvijek ginulo za svoju pradjedovsku grudu.
Ta može li u profanom biti išta svetije do spremnosti za svoj dom dati život. I samo onaj tko pati od kroničnog nedostatka domoljublja, između ostalog, toga ne shvaća.
Pola stoljeća se, sub poena, poginjalo kičme pred onima koji su u samo par poslijeratnih mjeseci pobili više hrvatskih sinova, nego svi drugi neprijatelji zajedno da bi sinovi njihovih sinova i danas blatili spomen na njihove žrtve.
Pa, tko je tu lud – oni koji spremni ginu za dom ili oni koji ga spremno prodaju za Judine škude?
Da ponovo, ne daj Bože, zatreba, ovi bi potonji jednako spremno dali petama vjetra i jednako spremno se vraćali na jasle vlasti čim opasnost prođe.
Zato im se živo fućka za dom i za spremnost i sve te “budalaštine” sve dotle dok im je dupe udobno uvaljeno u meku foteljicu koju su im te budaletine osigurale.
Budaletine, nego što!
Kad te ista bagra dvaput zaredom namagarči i magarca bude stid.
Od kad je svijeta i vijeka, Hrvati su jedini narod koji se prisiljava na dodvoravanje netom pobijeđenom agresoru, baš kao i onomad takozvanoj Narodno-oslobodilačkoj vojsci koja je u tren oka oslobodila narod svih dobara, posjeda i imetka, a najvećma i života.
Tako se “u ime naroda” ušutkavalo, porobljavalo, tlačilo i ubijalo narod.
Po svemu sudeći, vraćamo se na prokušane “tekovine” s jedva primjetnim novim etiketama na istim, starim konzervama kojima je davno istekao rok, te su se toliko “začule” da bi ih i potpuno zakržljali njuh mora osjetiti na tri dana (h)oda.
Nakon toliko prolivene krvi za “vjekovnu težnju hrvatskog naroda” prihvatiti isti princip iste partije koja bi ponovno, sub poena, određivala što se ima poštovati, što ne; što treba biti sveto, a što ne, u najmanju ruku je suludo.
Simbol “vjekovječne težnje hrvatskog naroda” ima se kriminalizirati, zabraniti i oštro sankcionirati – ne unatoč toga, nego upravo zbog toga.
Tako se “bezazlena” četnička kokarda može slobodno šepiriti usred hrvatske metropole, a “zloslutne” insignije pod kojim su ginuli “zloslutni” hrvatski sinovi, po kratkom postupku, na stup srama. Pa, gdje to ima?
Welkome to Croatia!
