Kada bi učinio kakvo čudo, ili se ono očekivalo, oko Isusa se obično tiskalo mnoštvo ljudi.
Ta, bolesni i zdravi podjednako vole spektakularna ozdravljenja, istjerivanja demona i sl., radoznalo se pitajući što li će sada biti… Hoće li moći išta učiniti tamo gdje se to držalo nemogućim?
Tako bijaše i onomad kad se Isus jedva probijaše kroz radoznalu gomilu na putu k Jairovu domu gdje mu je kćerkica ležala na samrti.
U tom mnoštvu bilo je i mnogo drugih koji su bili bolesni kao i žena koja se probijala do Isusa čvrsto vjerujući: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena ” (Mk 5,28)
Htjela je to učiniti potajice – dotaknuti Ga i sakriti se u gomili, te tako i učini i trenutno bijaše ozdravljena od dugogodišnjeg krvarenja koje se u židovstvu oduvijek smatralo nečistim zbog čega je takvim ženama bilo Zakonom zabranjeno izlaziti u javnost.
Silno se uplašila i posramila shvativši da njen dodir nije promakao Isusu.
Očekivala je zasluženi, strogi ukor uz lekciju iz Mojsijeva Zakona, kako to čine rabini ne štedeći grubih riječi, a umjesto toga je začula: “Hrabro kćeri! Tvoja te vjera ozdravila!” (Mt 5,34)
Kakvo olakšanje! Kakav blagoslov! Slobodna od bolesti. Slobodna od osude. Zacijelo se osjećala kao u raju.
Od kad je uznesen na nebo, Isus više nije fizički među nama, ali nam je dostupan u svakome trenutku. Ne moramo se gurati i laktariti s drugima da bi smo se probili do Njega. Pa ipak, rijetki ozdravljaju. Kako to?
‘Kad bi smo imali vjere samo kao zrno gorušice – rekao je – ništa nam ne bi bilo nemoguće.’
Ova je žena imala to “zrnce” i ono je urodilo novim životom za nju. Ostali iz te gomile vratiše se kući nedotaknuti. Samo onda kad Isusa dotaknemo čvrstom vjerom, kao ova žena, dotakne i nas Njegova milost. Takav dodir vjere svakako ne može proći nezapaženo.
Znamo da je takvo nešto izostalo u Njegovu gradu, Nazaretu gdje ne vjerovahu da bi jedan “tesarov sin” mogao biti obećani Mesija, te su i čuda tamo izostala tako da se i sam Isus čudio, kaže Evanđelje. “Nijedan prorok nema priznanja u svom zavičaju” – pojasnio je. (Lk 4, 24)
Bojim se da se i nad nama, iz istoga razloga, poprilično čudi. Ta, pored takvog nebeskog liječnika, toliko nas je duhovno slijepih, gluhih, nijemih… – kao oni iz Nazareta.
