Povratak kamenoj kući
Došao sam u Brišnik selo
gdje sam pustio prve korake
Na prag kamene kuće kraj oraha
U sunčanu ulicu mog sokaka
Stoji kamena kuća u vremenu
Ko da je sve jučer bilo
Grle je suhi lišajevi i grane drače
Ptica sjenica i maleno vrapče
Jutro je svježe
Gušter se lagano miče
Zidovi u žutom koloritu ćute
Samo me pogleda stara slika na zidu
I reče
Tiho
Skoro nečujno
Ovdje je počeo tvoj plač sinko
Ko da me probode bodlja uvele ruže
A sjećanje projuri kroz glavu
Oko mene srušene vrtače i staze
Nepokošeni okrajci i mirisne breze
Osvrnuo sam se oko sebe
Vrijeme i godine nisu na mojoj strani
Pao sam u tugu i zaborav
Nestali prijatelji i svi jarani
Od radosti ili tuge sam plako
Dat ću vam sva blaga svijeta
Čuvajte mi kamenu kuću
I sjećanje
Vrati mi Bože mladost i izgubljenu sreću.
Milan Bojkić/Tomislavcity
Foto: Ilustracija
