Ovaj Psalam 53 (52) je Davidova poučna pjesma. Savjet zborovođi glasi: Prema napjevu “Bolest“.
Psalam otpočinje strahobno, a to je da bezumnici govore o tome ima li ili nema Boga i jedan od njih je rekao: “Nema Boga!“ Izgleda kao da su oni toliko umni, te znaju postoji li Bog ili ne postoji. Ili kao da su oni toliko moćni da mogu razgledati nebeska prostranstva i zaključiti da ima ili da nema Boga koji je tvorac nas živih umnih bića i svega vidljivoga i još više onoga nama nevidljivoga i teško spoznatljivog. Mi ni na ovome svijetu ne znamo sve što postoji, a niti će ikada svaki pojedinac saznati sve to što postoji, nego ćemo svi ostati na razini spoznaje i trajnoga spoznavanja u znanosti i čvrstoj vjeri samo nekih određenih činjenica i istina o kojima kadgod sami ponešto saznajemo na temelju viđenog, spoznatog, pročitanog i zapamćenog, te onoga što spoznajemo pripovijedanjem na sredstvima društvenih priopćivanja i na slične načine. A o Bogu ništa se ne može tako jednostavno snimiti i priopćiti da bismo na taj način nešto saznali, ali posve istinito. Toga nema. Mi Boga spoznajemo na temelju savršenosti vlastitoga tijela, muškoga i ženskoga, zatim na činjenici začeća i rađanja novih potomaka. Posebno promišljanje o Bogu imamo pogledima na svemir i štošta drugo. Uostalom, Bog je dao nama ovaj svoj svijet, zatim svoga Sina Isusa Krista i svoga Duha Svetoga, dvije božanske osobe koje su nam predstavile Boga Oca i svoju ulogu u ovome vidljivo Božjem svijetu. I samo nas na tom putu vodi darovana vjera!
I u početku ovoga psalma imamo Davidovu tvrdnju da je bezumnik rekao: “Nema Boga!“ Rekli bismo tako krupnu besmislenu misao izrekao onako bezrazložno ili nešto malo na temelju svojih tobože nedaća što ih je doživio od ljudi koji su bili pokvareni i čine gadosti, a malo je onih koji čine dobro, zapravo nitko, a to je teško prihvatiti, jer uvijek ima onih koji su na putu dobrote i tvore dobro u ovome svijetu koje će nadvladati vrlo često ono zlo. Bog je čovjeku savršeno stvorio mogućnosti činjenja dobra i činjenja zla, ali mu je dao i um i srce i oči da može vidjeti i razumjeti što je bolje za ljude ovoga svijeta koji se rađaju i umiru u susljednosti, i to ne po nekoj svojoj volji, nego po volji Božjoj. A taj početak ljudskoga roda je zanimljiv i ima svoj tijek i oblik, te svoj kraj na ovome svijetu i planetu Zemlji. To mi znamo i vrednujemo u ugrađenom našem duhu, pa se prema svemu tome i ponašamo.
Dalje, naš pjesnik psalama David zbori da Bog s nebesa gleda na sinove ljudske sa željom da vidi ima li itko razuman da traži Boga, svoga tvorca. Međutim, svi su zajedno skrenuli i svi su se iskvarili u moralu i ponašanjima, te zbog toga nema nikoga da bi bio dobar i činio dobro. Čovjek ne može nikako reći da nema Boga. No, činjenica je da on to može izgovoriti, s raznovrsnim smicalicama o tobožnjem Božjem nepostojanju, a onda ne može niti misliti niti reći da je Bog stvorio čovjeka i svijet sa svjetovima, ni na Zemlji živa bića. Ovozemaljski čovjek može napraviti kipove i slike, robote i mnogo toga drugoga, a njegovi kipovi, njegove slike s ljudskim i životinjskim likovima i izrađeni roboti ne mogu se ponašati i ostvarivati kao mi ljudi unatoč tome što roboti mogu hodati i raditi na posve drugi način, a to je umnost Božja darovana čovjeku. Mi ljudi, životinje hodamo i vladamo se kao živa bića iako životinje imaju mnogo manji stupanj životnih sposobnosti, ali su životinje u usporedbi s čovjekovim izumom robota mnogo bolje. I biljke koje su na trećem stupnju života snažnije su i bolje nego čovjekovi stvoreni roboti. Roboti pokazuju da ovim svijetom vlada um i to Božji um, a dobrim dijelom je stupnjevit po moći u ljudskom, životinjskom i biljnom svijetu.
U svome stvorenom svijetu i genijalnom biću čovjek ne bi smio nešto tvrditi što nikako ne zna i ne sluti, a također, potiče pisac psalma David, pitajući se neće li se urazumiti svi činioci bezakonja i koji svojim netočnim pričama da nema Boga proždiru narod Gospodnji kao da jedu kruh. I dalje veli da oni Boga ne zazivlju u pomoć, te će zbog toga drhtati od straha gdje i kad straha i nema, jer Bog će rasuti kosti onih koji njega opsjedaju i bit će posramljeni jer će ih Bog odbaciti. Ne veli se gdje će ih odbaciti, ali zacijelo u čistilište ili, ako se bezbošci sami opredijele kad stignu k Bogu u njegove nebeske prostore da ne žele u čistilište niti u raj, a onda im jedino ostaje pakao. Neki teolozi tvrde u vjeri da će ih biti mali broj koji će se opredijeliti tako olako za pakao, nego oni će se opredijeliti za čistilište gdje će vidjeti svoje zemaljske zablude, a potom će uživati u raju misleći o svim Božjim ostvarajima i novim projektima.
Don Ilija Drmić /Tomislavcity
