Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga, reče Isus apostolima. To zapisa sv. Matej. A sveti Pavao piše Korinćanima: I mi tako hodimo u novosti života. Novi čovjek ili novi stvor ne dolazi sa stabla stare Adamove grane. Još u Protoevanđelju, u dijelu Knjige Postanka, nalazimo navještaj Božjega Pomazanika koji će biti otkupitelj čovjeka. U borbi između zmije i Žene pobjedu će imati ženin potomak. Kršćanska predaja vidi u tome odlomku navještaj ‘novoga Adama’, kako piše sv. Pavao Korinćanima: Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Krist ispravlja Adamov neposluh svojom poslušnošću do smrti na križu. Milosrdni Bog poziva sve ljude u vječni život u svom Sinu Isusu Kristu. Duh uskrsloga Krista donosi novi život za novoga čovjeka. Divlju smokvu moraš obrezati i nakalemiti plemenitom mladicom da rodi ukusnim plodom. Za novoga čovjeka, piše sv. Pavao Rimljanima: Pravo obrezanje je ono koje je u srcu. To ljudsko srce obrezuje duh Sina Božjega. Tjelesno obrezanje kod Židova i muslimana ili neobrezanje kod kršćana nema velikoga značaja, niti može što promijeniti. Ne želim vas ni uspavati s nekim bajkama ili pričama poput one bajke braće Grimm Mačak u čizmama. Ta priča se priča djeci za laku noć, za uspavljivanje. Mačak u čizmama je priča u kojoj siromašni mladi mlinarev sin postaje kraljev zet i nasljednik. Kao najmlađega u oca zapao ga od baštine samo jedan lukavi mačak. Taj mačak mu kroz lukavstva donese veliki uspjeh. Mladić se kupao gol u rijeci, a mačak mu je sakrio poderanu odjeću. Zvao je za pomoć. Tuda je naišao kralj i mačak je predstavio siromašnoga mladića kao grofa kome su ukrali odjeću. Kraljev sluga je brzo donio kraljevsku odjeću i iz vode je siromašni mladić izišao kao grof, novi čovjek. Ovdje vam želim govoriti o stvarnosti koja dolazi od Boga, a ne neku priču. U Božjoj su ruci i život i smrt. Novi život može donijeti samo Svevišnji koji stvara i uzdržava ovaj svijet. Svevišnji se brine i za nas ljude. Poslao nam je svoga Sina Isusa Krista za naše spasenje i za novi život u vječnosti, kao što piše sv. Pavao kršenima u Rimu: Kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi tako hodimo u novosti života.
Smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu, poručuje sv. Pavao Rimljanima. Novi život izvire iz dara Duha Božjega. Bog reče i sve nastaje. Postajemo novi ljudi rađanjem po Duhu Božjemu. Novi čovjek se rađa iz Duha savršena čovjeka Isusa Krista, kako nas uči II. vatikanski sabor u dokumentu Radost i nada: Čovjek će naime uvijek željeti da makar nejasno sazna koje je značenje njegova života, njegove djelatnosti njegove smrti. Već sama prisutnost Crkve dozivlje mu u pamet ta pitanja. No jedino Bog koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i od grijeha ga otkupio, može u potpunosti odgovoriti na njih. On to čini objavom u Kristu, svome Sinu, koji je postao čovjekom. Tko god slijedi Krista, savršenoga čovjeka, i sam postaje više čovjekom. Novi čovjek u Kristu više ne služi starom Zakonu i starom slovu, nego je slobodan od Mojsijeva Zakona, kako piše sv. Pavao kršćanima u Rimu: Postali smo slobodni od Zakona tako da služimo u novom duhu, a ne u starom slovu i nastavlja da je težnja staroga Adamova čovjeka bila u tijelu i vodila je u smrt i nestajanje, a težnja novoga čovjeka vodi u život: Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir, i: Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! koji nas oslobodi od smrtonosnoga tijela. Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji, pa i pogani koji povjeruju i prihvate evanđelje Božje. Zato se sveti Pavao stavio u službu evanđelja i to poručuje Rimljanima: Da kao svećenik poslužim evanđelju Božjem, kako bi pogani postali ugodna žrtva posvećena Duhom Svetim. Potrebno je odbaciti staru odjeću po zakonu tjelesne strasti, a obući se duhovnom odjećom uskrsloga Krista da bismo dospjeli u život vječni s Bogom. To je život od Božjega Duha, a ne ljudska priča. A postići taj život znači slijediti Isusa Krista, kako piše sv. Matej: Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.
Nasljedovanje Isusa (lat. imitatio Christi) je korjenito opredjeljenje za evanđeosku poruku. To je središnja tema kršćanske duhovnosti. Sastoji se u tome da vjernik ili učenik ide Kristovim putem i bude sličan Učitelju. Nitko i ništa se ne smije ispriječiti između nas i Isusa Krista. Isus je naš uzor u cijelom svom životu. U poniznosti kod pranja nogu reći će učenicima: Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama, zapisa sv. Ivan. Svojom molitvom privlači učenike te će mu jedan od učenika: Gospodine, nauči nas moliti, donosi sv. Luka. A mladiću koji ga pita: Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni, piše sv. Matej i nastavlja s Isusovim odgovorom: Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijedi! A to nije lako, kako navode Isusove riječi: Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! A Katekizam Katoličke Crkve donosi: On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ idu za njim jer „on je trpio za nas, i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama. Kršćanski supružnici imaju vlastiti dar u Božjem narodu po sakramentu ženidbe. Snagom te sakramentalne milosti oni se uzajamno pomažu u postizanju svetosti u bračnom životu te u prihvaćanju i odgoju djece. „Bračna ljubav uključuje cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe – zov tijela i nagona, snaga osjećaja i strasti, težnju duha i volje; ona smjera duboko osobnom jedinstvu koje – nadilazeći sjedinjenje u jednom tijelu – vodi do punog jedinstva srca i duše. A onima koji žele biti savršeni Isus odgovara: Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me, zapisa sv. Matej. To mogu biti redovničke osobe sa zavjetima, ali i svaki čovjek koji želi biti savršen po Kristovu evanđelju. Tako svi redovi vjernika postaju novi ljudi u uskrslom Gospodinu.
Fra Ante Pranjić Pilipović
