Hosana Sinu Davidovu – Spasi nas sad, Sine Davidov i Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, klicao je narod Isusu, uzlazeći u Jeruzalem, piše sv. Matej. Mnoštvo slavi Isusa kao kralja, kao Mesiju. Zato imamo klicanje Hosana. Pjevaju s grančicama maslina i cvijeća. Izraelci prostiru svoje haljine na put kud prolazi Isus kralj. Riječi molitve i pjesme, grančice u ruci su znak da je vjernik s onima koji prihvaćaju Isusa Krista kao Sina Božjega, kao Spasitelja. K tome se još dodaje živa vjeru u Kristovo otkupljenje i spasenje. Grančice su znak vjerničke odanosti Kristu Kralju, znak su Kristove pobjede, znak su mira jer Krist je mir vjernika. On dolazi u ime Gospodnje, kao što piše sv. Matej. Isus dopušta prvi put da je kralj. Dok ih je čudesno nahranio kruhom, oni su trčali za njim i željeli ga za kralja. Isus im je izmaknuo. Sad kad se približava svojoj muci, čak i kad je potpuno zgažen kao crv, Isus će reći: Ja sam kralj, piše sv. Ivan i nastavlja; Dakle, ti si kralj, reče Pilat Isusu, Dobro veliš – odgovori mu Isus – ja sam kralj. Tom kralju koji donosi mir i život danas kličemo i njemu Mesiji pjevamo, jer uskoro će proključati ljudska zloća i vika: Raspni ga!
Neka se razapne, vikala je razjarena svjetina pred Pilatom za Isusa, bilježi sv. Matej. Pilat opra ruke pred njima i želi se izvući iz tog zločina, a svjetina je još jače vikala: Krv njegova na nas i na djecu našu, piše sv. Matej. Golema je ljudska patnja koju uzrokuje čovjekova zloća. Papa Ivan Pavao II. želio je da novi naraštaj mladih ima osjetljivosti za muke i patnje ljudi po svijetu, da misle na ljude koji trpe. Zato je 1986. godine proglasio Cvjetnicu Danom mladih. Može li današnji kršćanin doprinijeti pravednosti evanđelja i umanjiti ljudsku zloću. Pepelnica i Cvjetnica čine jednu cjelinu. Pepeo i zelena grana ujedinjuju ono što nosimo u sebi: prolaznost i klicu novoga života. Pepeo je znak prolaznosti i umiranja od prvoga čovjeka, koji se okreće od Boga. Zelena grana je početak i klica novoga života od Krista Spasitelja, koji spašava sve u svemiru i na zemlji.
Sin Čovječji odlazi kako je pisano o njemu, piše sv. Matej. S proslavom Cvjetnice ulazi se u Veliki tjedan. A to je tjedan velikih događaja našega spasenja. Najprije nam Krist ostavlja samoga sebe za hranu da možemo kao vjernici preživjeti. Zatim žuri prema križu da nas otkupi. Pridružimo se Isusu koji se uputio prema časnoj i blaženoj Muci u kojoj će svojevoljno dovršiti otajstvo našega spasenja. (…) Požurimo, dakle, i mi zajedno s njim koji se žuri prema Muci i nasljedujmo one koji su mu izišli u susret. (…) Prostrimo se mi sami poniznom dušom, iskrenim srcem i pravom nakanom, da primimo Riječ koja dolazi, da na neki način dohvatimo Boga koji se nikada potpuno ne može dohvatiti, piše sv. Andrija Kretski. Krist preuzima naše grijehe da ih uništi na kalvarijskom križu. Pobjedonosno ustaje iz groba da jednom zauvijek zatre smrt koja je bila nepobjediva. Sve su to spasonosni događaji ovoga tjedna. Nisu to samo događaji koji su se zbili u prošlosti. Ti događaji se tiču danas tebe i svih ljudi. Vrijede za sva vremena.
Bdijte i molite da ne padnete u napast, poziva Isus preko sv. Mateja. Ovo su događaji koji se tiču svakoga čovjeka. Isusova muka je za mene, za tebe, za sve nas. Nije to samo prošlost. To je događaj koji pogađa ljudski život i tvoju budućnost. Priprema tvoju vječnost. Zato vjernik ne može biti ravnodušan. Kristova Muka je izvor tvoga otkupljenja i njezin plod je ljudsko spasenje. Poučava te što znači biti čovjek. Duh je spreman, ali je tijelo slabo, zapisuje sv. Matej Isusovo upozorenje. A biti čovjek znači trpjeti, ljubiti, oprostiti. Isus Krist nam to pokazuje svojim primjerom. Jedino je Božja ljubav u mogućnosti pobijediti ono zlo i donijeti dobro za sve. Isus na križu ne optužuje, nego moli. Bilježi nam sv. Luka: A Isus je molio: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! Isplati se biti u Isusovu društvu. Tad ćemo biti sposobni i opraštati. A ako smo u društvu i s Gospom, tad ćemo znati i Kristovu muku proživljavati. To nam govore riječi uvodne pjesme za Križni put, ‘Stala plačuć tužna Mati’, „U tvom društvu uz križ stati. S tobom jade jadovati. Želja mi je jedina.” Vjeruje li današnji čovjek spasonosnoj riječi evanđelja?
Jao onomu koji izdaje Sina Čovječjega, donosi sv. Matej. Koju ulogu preuzima čovjek: Uloga pravednika ili uloga zločinca, biti s Bogom ili bez Boga, a to otvara put u vječnost? Tko će biti apostol Ivan, taj apostol ljubavi, a tko će biti Juda izdajnik? Zar često ne nosimo svoga Judu u sebi, kako piše naš pjesnik Vladimir Nazor: Svog Judu sam nosio u sebi. Ti si taj čovjek i treba se osloboditi Jude u sebi. Treba odbaciti zloću iz sebe i prepustiti se pravednosti Kristovoj. Tko će suosjećati s patnikom kao Veronika i pružiti pomoć kao Cirenac, a tko će na mjesto Heroda i Pilata? Danas neka izvire zahvalnost iz vjerničkoga srca, zahvalnost Kristovoj pravednosti i pobjedi nad ljudskom zloćom. Hosana – Spasi sada, Gospodine!
Fra Ante Pranjić Pilipović
