Lelek zbog Leleka
Dok pališ svijeću pitaj svoju baku
zašto je kćeri rađala u strahu…
….
Zašto se piše povijest ispočetka…
Zbog ove se pjesme, nakon mnogo godina, prisilnih odgledati “Doru”.
I nije mi žao!
Nije da pjesma (pogotovo glazba) nije mogla bolje…
Nije da nema mjesta za poliranje…
Ali, nakon svih onih otužnjaka ŠČ kvalitete, koji umjesto sranja nude shit (shit je ipak manje sranje od sranja), pravo je osvježenje čuti nešto normalno.
Pa, kad naćuliš uši i razabereš riječi, otme ti se: “Molim!” (ko još jednoj – ne znate je vi).
Kako je ŠČ scena ovo dopustila!
Nije li u trendu samo ŠČ kultura!
Neće li se Zapad rugati!
Kakvo je ovo natražnjaštvo!
Disgusting!
I čuješ leftarde kako leleču bjesomučno rujući po tekstu u potrazi za tobožnjim poganskim elementima.
(Leftardi su inače poznati čuvari kršćanske tradicije.)
I sine ti koliki im je trn u oku ta pjesma, ta tema, taj motiv… – toliko suprotan svemu što omiljena im ŠČ kultura predstavlja.
I bude ti stostruko draži taj lelek s ognjišta predaka…
I taj vrisak iz dubina nepoznat onima uskog uma i plitkoga gaza.
Ne čudi nas što ga nazor uspoređuju s Thompsonom, simbolom tih – njima nedohvatnih – rodoljubnih i domoljubnih dubina i visina.
Pa, neka im bude!
Dao im Bog Thompsonov uspjeh!
Tolika revnost ŠČ kritičara to svakako zaslužuje, pa nek onda leleču!
