Stalni rast cijena je nešto na što smo se toliko navikli da i ne vidimo načina da se u bilo čemu to ne događa.
Piše Božo Krajina/Tomislavcity
Posljednje poskupljenje nam je isporučilo naše Javno komunalno poduzeće. Cijena kubnog metra je napravila skok s 1,2 KM na 1,7. Odvoz smeća s 12, na 17 KM, ni 16 ni 18, baš 17. Mislim da je nova cijena odvoza smeća formirana da se zgodnije zapamti jer se rimuje s vodom; 1,2, 1,7 i 12 i 17. Dobar dio odluke je izjednačavanje cijene vode za gospodarstvo s cijenom za kućanstva.
Nemam namjeru baviti se postotcima i konkretnim svotama. Iz podataka, svatko za sebe može izračunati koliko će plaćati više od kolovoza. Ma ne treba ni to vidjet ćemo na računu.
Malo sam ćirkao cijene po nama susjednim općinama onoga što komunalna poduzeća isporučuju. Tako sam pogledao Livno i Posušje. To je to, prije poskupljenja. Trenutno smo skuplji za ovo što smo povisili i bit ćemo neutješni dok i oni ne podignu cijene.
Ono što me potaklo na razmišljanje i pisanje je naša nemoć da išta promijenimo osim cijena. Povijest vodoopskrbe pratim već decenijama, a znam i za same početke. Svaki izlazak pred Općinsko vijeće je s istim obrazloženjem. Nove generacije, a stari tekst. I sada su spomenuti gubitci. Konkretne brojke za cijene su tu, ali brojki o gubitcima u mreži nema i oni su, čini mi se poslovna tajna, iako je poduzeće javno. Istina je da mi vodu ne zahvatamo, nego je izbacuju crpke. I zna se koliko vode crpke izbace, a koliko se naplati. Razlika su gubitci. Njih je teže razvrstati na gubitke kroz mrežu i krađe. I to bi se malo grublje moglo znati jer su krađe znatnije u ljetnim, sušnim periodima u odnosu na ostala godišnja doba.
Sanacija ili potpuna promjena salonitnih cijevi u potisnom cjevovodu ne može financirati Komunalno. To je posao za općinsku vlast i u konačnici cijelu zajednicu korisnika, a to smo gotovo svi.
Najveća moralna crvena krpa je krađa vode, jer svi oni koji vodu plaćaju znaju da je u cijeni i svaki ukradeni kubik i da u još jednom segmentu financiramo one koji parazitiraju na platišama.
Progon kradljivaca vode i nije tako jednostavan. Nije u pitanju samo izbjegavanje zamjeranja, već i troškovi prekršajnog postupka najčešće veći od naplative svote.
Zato je pred izvršnim i zakonodavnim vlastima veliki posao skidanja paučine s trenutnih pravila i htijenja kako bi se promijenila matrica na kojoj funkcionira vodoopskrba od svojih početaka.
Ne znam ima li još onih kojima je voda priključena kad je vodovod napravljen, a da je nikada kroz skoro šest decenija nisu platili?
I nismo sami, tako nije malo gdje u Bosni i Hercegovini.
Sad će reći da opet kudim oporbu. Priopćenje za javnost HDZ-a BiH je više usmjereno na grubu i uvredljivu komunikaciju, posebno načelnika Buntića, a manje na detektiranje problema i argumentirano obećanje da će oni kada dođu na vlast mijenjati cijelu paradigmu. Ni pristojan ni nepristojan načelnik neće začepiti cijevi. Meni, staroj školi se taj novi, politički, ne samo Buntićev novogovor ne sviđa. Ne sviđa mi se govor u vijeću jednak govorenju u kakvome bircu, negdje iza ponoća. No, to je neka druga tema za koju bih trebao poslušati nekoliko sjednica Vijeća.
Spomenuto je ljudsko pravo na vodu, konkretno u Vinici. Pravo na vodu i nije baš jednako s pravom na vodovod. Ovome će zapljeskati neskloni sadašnjoj vlasti i, naravno, Viničani.
Zadnjih decenija je obavljen veliki posao oko vodoopskrbe, a veliki posao nas čeka. Dok se radilo na širenju vodoopskrbe, stari sustav je dotrajao.
