Ovisnosti naše svagdanje, slavne, poželjne na jedan izvraćeni način, dokazi našeg filozofskog stava prema životu koji se jednom živi, zdravstveni izazove, znače odrastanja i prkosa, napitče nastupa iskrenosti, razbrbljavče šutljivca, srce lava ulivenoga u trezvenjačko tijelo miša, koketni eliksiru zaljubljenog introverta, a nakon svega i ponad svega muko i jadu, bez utjehe u ovisničkoj bespomoćnosti i šteti koju pravimo sami sebi i svima oko sebe.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Sve mi je ovo prolazilo kroz glavu dok sam pomno čitao priopćenje Policije naše županije. Policija se priopćenjima, bez konkretnog, zlogukog događaja ne oglašava često i uglavnom su to upozorenja. Uglavnom su priopćenja oko kibernetičkih napada, kartičnih napada, novčanih prevara usmjerenih, gotovo u pravilu, na najslabije, starce ili djecu.
Sada se Policija, uz uobičajeno „poštovani, obratila redom roditeljima, ugostiteljima i trgovcima, a zabrinuti zbog „porasta zlouporabe“ opijata. Tema je alkohol koji je oduvijek na, kako ono kažu, ovim našim prostorima, dostupniji maloljetnicima od čokolade. Da je konzumacija alkohola u porastu, navedeno je bez ikakvih brojki. Ima li policija kakve brojke ili je ovo konstatirano na temelju dojma koji i ne mora biti pogrešan. Ili je, možda, policija potaknuta apelima i zahtjevima zabrinutih građana? Ne znam. Ali znam da su roditelji uvijek zabrinuti, a puno nas je u zajednici koji smo roditelji. Posebno su zabrinuti roditelji onih kojima hormoni luđački upravljaju, a to su maloljetnici. U priopćenju policija iznosi niz zakonskih odredbi koje se tiču roditelja, ugostitelja, trgovaca i svim članova zajednice. Točno navode i kazne, recimo za roditelje ako se njihov maloljetnik zatekne u birtiji od 23 do 6 sati, točno su navedene i kazne za one koji, ne samo prodaju, nego i daju alkohol maloljetnicima. Mogu samo primijetiti kako kazne i nisu nešto kada se toči alkohol ovećoj grupici natjecateljski raspoložene dječurlije.
Volio bih znati podatak koliko je onih koji su djeci davali ili prodavali alkohol, recimo u prošloj godini ili prva tri mjeseca ove godine, kažnjeno.
No, dobro, možda sam malo i zločest. Bolje ikad, nego nikad. Za sada znam samo jednu radnicu u trgovini koja rezolutno i bez krzmanja odbija prodati alkohol djetetu. Ne da im ni cigarete. I bez podataka, vidljivo je da je trgovkinja rijetka ptica jer i oko moje škole počesto ima više čikova nego maslačka.
Apeli, molbe, edukacije o štetnosti, priče o zdravom životu, moralni aspekti-sve ovo je u resoru zajednice i to kroz udruge, škole, zdravstvene ustanove, športske kolektive, vjerske zajednice i sve druge za koje magarci tvrde glave i gramzivi kao vragovi ne haju. Policijsko djelovanje u zajednici je poželjno, ali se ona ne zaustavlja na mekim metodama uvjeravanja. Društva su izgradila države da se obrane represijom kada uvjeravanja ne pomažu… Policija je država.
Upozorili ste i poučili. Sada kažnjavajte. Uvjerite sve da utjehe ima… u vodi.
