Ženo, ti danas slaviš? I slavi, za slavlje si stvorena. Ti slaviš otkad znaš za sebe. Slaviš dječje rođendane, očeve imendane, majčine godišnjice, obiteljska okupljanja, tvoja slavlja uvelike sliče tvojoj osobnosti.
Ostvarila si i dugo tražena prava. Odlučuješ o slavljima. Dobila si priliku personalizirati sve što uradiš, a itekako radiš.
Rekli su ti da držiš „tri ćoška kuće“, pošteno priznanje. Ti znaš da bi se i onaj četvrti urušio da nije tebe? Tamo zajedno boravi beg i hajduk, prosječnost kojoj ti nudiš kraljevski tretman. Što bi ta prosječnost bez tvoje vezene marame kojom skidaš prašinu urođene taštine. Nije drugima dano, ono što je ženi prirodno.
Ta, naslijedila si hrabrost, baka ti je rađala u planini skupljajući šušanj i tovareći drva na konja, kamenom rezala pupkovinu i živo i zdravo u pregači kući donosila. Zahvaljivala na porodu i daru majčinstva. I nikad ju nitko nije pohvalio i darovao joj cvijeće kad bi rodila. Nije to ni očekivala, ta Stvoritelj joj je poslao svo cvijeće ovoga svijete. Za ženu je posađeno po poljanama i gorskim vrhuncima, samo mu se treba znati diviti, divljenje je dar više svojstven ženskom oku.
Nitko kao ti se ne zna prilagoditi i prihvatiti, naučila si od majke. „Šuti i trpi“, usadila ti je naslijeđeno geslo koje je sačuvalo brojne brakove i zajedništvo u obitelji, spasilo narušena prijateljstva, učinilo djetinjstva ljepšim. Zanimljiva je to životna filozofija, na nju se površni pjene, ali površnost ne poznaje smisao i dubinu.
Ti si s vremenom oplemenila majčin savjet, naučila kako šutnja i trpljenje nisu imperativi, nego kreposti. One uče strpljivosti i opraštanju, rađaju mir koji zarosi tamo gdje stanuje dobra žena. Dobra žena je pobožna i lijepa, ljepota duha zrcali se na njezinu licu i stvara pozitivno ozračje, hrani prazninu samodostatnosti.
Ta, naučila si hraniti gladna usta. Hranila si djecu, kuhala svima, kolače bojažljivo naučila praviti. Nekad su ti govorili kako je to besposlica, danas te hvale za umijeće pravljenja slastica.
Zakoračila si naprijed, jako. Tri velika koraka za tri naraštaja. Ti učiš, u svako doba dana. Nije ti teško pročitati kako se snižava temperatura, kako se postupa s razdražljivom djecom, kako se njeguju orhideje, kako uskladiti očekivanja s realnim?
Pri tom ne misliš na sebe, na svoja raspoloženja koja osciliraju od apatije do euforije, ti ćeš to primiriti, uravnotežiti, samo neka njima bude dobro, kasnije ćeš sebi, kasnije, ima vremena…
I nađeš vrijeme i za sebe, u kasnim satima kad sklopiš ruke na molitvu, priznaš slabosti i propuste, kad padneš na koljena, to mogu samo prokušani. To je dobro vrijeme, umiruje, oslobađa, krijepi.
A sutra ćeš se trgnuti, izliječiti svoj umor voljom, nabaciti šminku na podočnjake, obući lijepu haljinu i izići u kupnju, u ljekarnu, otići u školu, poštu i biti zadovoljna jer sve si uradila dopodne, ništa nisi zaboravila.
Ostao ti je cijeli dan, imaš kad skuhati, ispeglati, usisati, pobrisati da zamiriše od novog sredstva kojeg si kupila, prirodni proizvod. Podržala si prijateljicu u prodaji, lijepo. Dobro je ugađati, ugađanje uzvraća onaj dobar osjećaj. Tko kaže da treba ugađati samo sebi, taj nije ugađao drugima. Vrijedi probati, dokazano dobra terapija. I biti sebi zadnji, nema veze, uvijek ostane vremena za urediti se, naravno, po posljednjoj modi, ti to možeš. Znaš hodati uzdignute glave, kao dive po crvenom tepihu. Da, ti jesi diva koja drži ona tri ćoška, četvrti jedva čeka da zaviriš i tamo. Što bi on bez tebe?
Možda će ti reći: „Ženo, nema te zemlja!“, možda? Ako i ne kaže, nema veze, ti to znaš.
Iva Bagarić/Tomislavcity
