Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga, zapisa sv. Luka proročanske riječi starca Šimuna o Kristu Spasitelju. Svjetlo je znak božanskoga svijeta, a tama mu je suprotnost. Svjetlo je znak dobra i pozitivnoga, a tama označava zlo i negativno. U Bibliji svjetlo označava život i spasenje. U spisima apostola Ivana suprotstavljanje svjetla i tame označava suprotnost između Božjega i protubožjega svijeta. Nismo mi svjetlo, kao što nije bio Svjetlo ni prorok Ivan Krstitelj. On dođe da kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu. On ne bijaše Svjetlo, nego da svjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet, piše sv. Ivan, a to je Krist Gospodin. Jedinorođeni Sin Božji je Božje svjetlo. I svemogući Bog nam posla to svoje svjetlo, svoga Sina, kako piše sv. Ivan: Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.
Upaljena svijeća je znak života. Svaka naša sv. misa započinje s upaljenim svijećama na oltaru. Ta upaljena svijeća na oltaru, kao i ona u uskrsnoj noći i kod našega krštenja, znak je uskrsloga Krista koji donosi život. Ivan je svjedočio za Svjetlo, a i mi trebamo svjedočiti za Svjetlo, a to je Krist Gospodin. Taj uskrsli Krist je život i spasenje. Ti imaš oko koje može vidjeti to Svjetlo. Mi prihvaćamo živom vjerom taj život i Kristovo spasenje. I tko ne vjeruje u jedinorođenoga Sina Božjega, već je osuđen: U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla, nastavlja sv. Ivan. Svjetlo je u službi Božje dobrote i milosrđa. To uočavamo i u prikazanju Gospodinovu u hramu.
Prikazanje Gospodinovo ili Svijećnica je Gospodnji blagdan. Josip i Marija su donijeli novorođenče Isusa u Hram da obave Mojsijev propis koji je zapisan u knjizi Izlaska: Meni posvetite svakoga prvorođenca! U Jeruzalemu je blagdan od 386. godine, u Konstantinopolu od 542., a u Rimu od 650. godine. U središtu je Isus kao svjetlo na prosvjetljenje svega puka. To svjetlo se objavljuje u obredu po Mojsijevu zakonu. Zapravo, Stari zavjet potvrđuje Isusa kao Mesiju. Sam obred se obavlja u hramu 40 dana nakon poroda. Majka se treba očistiti prinoseći žrtvu, a za dijete Bogu zahvaliti, piše u Levistkom zakonu: Prinose janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu za majčino očišćenje. Ako su siromašni donose par golubića. Prikazanje djeteta je uz molitvu u hramu. Tako je to bilo i kod Isusa: Marija i Josip, piše sv. Luka: donesoše ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. Isus je dijete, tj. čovjek, ali i Sin Božji. Kao dijete treba ispuniti sve ono ljudsko, prema Mojsijevu zakonu. I zato u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu, piše u poslanici Hebrejima. Mi vjernici tu vidimo kako nebeski Otac predaje svoga Sina u ruke starca Šimuna. Starac Šimun je prepoznao u Isusu djetetu Božjega Pomazanika – Mesiju. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega, zapisa sv. Luka. Šimun je u tom trenutku doživio veliki dar od Boga: nema straha od smrti i kliče pred Bogom, kako piše sv. Luka: Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje. Bog se predaje čovjeku, a čovjek se u Šimunu izručuje Bogu. Šimun vjeruje u Božje obećanje. Nastupa u ime cijeloga naroda i prima Božju objavu. Starac Šimun vidi u tom djetetu svoju budućnost i spasenje cijeloga naroda. To Dijete je: Svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela, dodaje sv. Luka. Zato mu treba poći u susret i biti obasjan Kristovim svjetlom.
Susret s Kristovim svjetlom je potreban svakome od nas. Istočni grijeh i svaki grijeh donosi nam tamu u duši. Krist Gospodin obasjava nas i dubine naše duše. Dokida tamu da bismo imali život. Sveti Sofronije, patrijarh jeruzalemski, piše prije 1400 godina: Budući da je svjetlost došla na svijet te ga obavijena mrakom obasjala, i budući da nas je pohodilo mlado Sunce s visine i zablistalo onima koji su sjedili u tmini, ovo je naše otajstvo, i zato stupamo noseći svijeće, zato koračamo držeći svjetlo, označujući time da nam je granulo svjetlo i dočaravajući sjajnost koja će nam od njega biti na pomoć. I stoga pohrlimo zajedno, svekoliki pođimo Bogu u susret. Pođimo i mi ususret Gospodinu kao što su došli pravedni starac Šimun i pobožna Ana. Prorok Malahija je najavio: doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i Anđeo Saveza koga žudite. Šimun i Ana su s Marijom i Josipom slavili svemogućega Boga i svjedočili dolazak Mesije. Bili su obasjani svjetlom Pomazanika Božjega i okusili su radost svjedočenja Gospodina. Naš susret s Gospodinom je u svakoj svetoj misi i u svakom sakramentu koji primamo. Otvorimo se tom Božjem svjetlu da razbije našu tamu i da možemo biti živa Svijećnica jedni drugima i svjedoci vječnoga svjetla Krista Gospodina jedni drugima u životu.
Fra Ante Pranjić Pilipović
