U prvom čitanju (Iz 11,1-10) prorok govori o mladici koja će isklijati iz Jišajeva panja, suhoga panja, te se time događa veliko otajstvo, čudo kao što se kaže u današnjem evanđelju da Bog može od kamena podići djecu Abrahamovu. Misli na Onoga koji će u svoje vrijeme biti donositelj i darovatelj mira, mudrosti, jakosti, savjeta, znanja i straha Gospodnjeg. On neće suditi kao što sude ovozemaljski sudovi, nego po pravdi, jer je on sav opasan i okovan pravdom i vjernošću. Imamo u ovom Izaijinu tekstu i veličanstvenu sliku, u kojoj se govori o sveopćem pomirenju u prirodi između čovjeka i životinja, čovjeka i prirode, a onda između čovjeka i Boga koji je potpuni gospodar svega postojećega. Izdanak Jišajev, tj. obećani Mesija imat će svoje slavno prebivalište. Kad malo podrobnije razmišljamo o događaju što ga prorok opisuje novim odnosom među životinjama, onda nam stane dah i u čuđenju se pitamo: Zar je moguća pomirba?
U evanđelju (Mt 3,1-12) imamo govor o Ivanu Krstitelju koji je živio vrlo jednostavno i skromno u pustinji uz Mrtvo more. Tamo je on tražio riječ kojom će otvoriti srca ljudi za Boga koji dolazi u našu ljudsku povijest. Nastupio je propovijedajući obraćenje srca jer dolazi Gospodin i njegovo kraljevstvo. Nije se susprezao dok je govorio farizejima i saducejima. Usporedio ih je s leglom gujinim. To je užasna slika kojom se iskazuje njihova pokvarena duša, a imamo je i u odlomku iz prvoga čitanja gdje se spominje leglo gujinje, pa u ovom smislu možemo reći da Ivan poziva na obraćenje farizeje i saduceje čiji je život vrlo neuredan i nalik na leglo gujinje, da se toga oslobode i žive život djece Božje a ne da snuju spletke ubrizgavajući otrov u pojedine ljude.
Osim toga, u evanđelju se govori o tome kako je Ivan Krstitelj samo preteča Onoga koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem. Ivan mu nije dostojan odriješiti remenje na obući, niti obuti mu obuću, ali pozvan je pripraviti Kristov dolazak u ljudsku povijest, i to drukčije nego starozavjetni proroci koji su govorili unaprijed i u slikama, a Ivan Mesiju pokazuje sada i svojom rukom. Na njega polaže svu sudbinu svoju i cijeloga čovječanstva. S njime dolazi potpuni mir i ispunja se Izajijina slika o sveopćem pomirenju u prirodi. U Kristovu Kraljevstvu koje opstoji na zemlji i uzdiže se na nebesa nema onoga zakona: Zub za zub, niti izreka: Čovjek čovjeku vuk. Nego Čovjek čovjeku brat.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
