Starozavjetni Mudrac (Mudr 11,22-12,3) stoji pred svojim Bogom u molitvenom i meditativnom stavu i iznosi preda nj sva svoja mudrosna razmišljanja o svijeta koji je “zrnce praha“ i “kaplja jutarnje rose“. Vječni i besmrtni Bog je “ljubitelj života“ i kao takav on “kroz prste“ gleda ljudske slabosti i grijehe, a sve to zato da bi se ljudi pokajali. U kažnjavanju Bog je vrlo blag, jer ljubi sva svoja stvorenja zato što ih je iz ljubavi stvorio a ne iz mržnje. Nijedno biće ne bi moglo postojati samo od sebe da ga Bog nije pozvao u život. U svakom stvorenome biću prisutan je Božji besmrtni duh. Ovdje je razvidan mali filozofsko-teološki traktat o Bogu. svijetu i čovjeku.
Psalmist govori o tome da će uvijek i dovijeka slaviti Boga i njegovo sveto ime, jer je on milosrdan, milostiv, spor na srdžbu, dobar, vjeran i svet. Potiče da ga slave sva njegova djela i sva njegova stvorenja. (Ps 145).
Pavao u Poslanici Solunjanima (2 Sol 1,11-2,2) piše da se uvijek moli za njih kako bi Bog doveo do punine njihovo nastojanje oko dobra i vjere čime proslavljaju ime Isusa Krista. Osim toga, ispravlja činjenicu vezanu za Dan ponovnog dolaska Kristova na svijet, koji se neće dogoditi tako brzo, te da se zbog toga ne uznemiruju. To je stvar Božja i ne treba je iščekivati u napetosti i grču nego valja raditi svoj posao i živjeti radosno u ovome svijetu.
Iz odlomka Evanđelja po Luki (Lk 19,1-10) saznajemo neobičnu činjenicu: natcarinik Zakej u Jerihonu popeo se na smokvu da bi vidio Isusa! To je učinio zbog toga što je oko Isusa bilo silno mnoštvo naroda, a on bio niska rasta i nije se mogao progurati do Isusa. Isus ga oslovljava imenom i poziva k sebi jer je proniknuo njegovu želju: vidjeti Isusa i čuti Isusovu prosudbu o sveukupnoj Zakejevoj natcarinskoj i ostaloj djelatnosti. Očito da Zakej nije bio siguran u sve ono što njegova carinska služba radi. Nije bio načistu je li to s moralnog stajališta ispravno. Čuo je za Isusa koji je moralni i božanski autoritet pa ga je htio čuti. Isus traži susret s njime u njegovoj kući, u njegovu domu, u njegovu nutarnjem hramu duha što ovaj prihvaća. Drugi se sablažnjavaju zbog toga što Isus odlazi “čovjeku grješniku“, jer narod nije volio carinike niti zelenaše koji su radili za rimsku okupacijsku vlast. Međutim, Isus ponire u dubinu njegove duše i gleda drukčije nego narod. Zakej doživljava obraćenje i odriče se svoga imanja u korist siromašnih, a iz dvojbe je li koga prevario, odlučuje vratiti četverostruko. Isus potvrđuje činjenicu da je došlo spasenje njegovoj kući.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
