Kod Marka imamo posebno naglašenu činjenicu bdijenja nad sobom i nad nadolazećom zbiljom prelaska iz ovoga svijeta u drugi, nebeski; iz ove stvarnosti u onu nadzemaljsku, nebesku, a to je u svezi s dolaskom Sina Božjega i susreta s njime. Neki bi rekli rječnikom filozofije i teologije za nas stvorene smrtne ljude: preseljenje iz imanencije u transcendenciju. O načinima naše seobe duša nitko od nas ništa ne zna kao ni o ponovnom dolasku Sina Čovječjega među nas (usp. Mk 13,24-37). No, o tome mi moramo razmišljati.

Isusov drugi dolazak nije suđenje i donošenje straha od kazne, nego radosni poziv na kajanje u duhu Božjeg milosrđa i ulazak u ono što je Bog pripravio svojima koje je stvorio
Isusov drugi dolazak nije suđenje i donošenje straha od kazne, nego radosni poziv na kajanje u duhu Božjeg milosrđa i ulazak u ono što je Bog pripravio svojima koje je stvorio

U Markovu evanđelju imamo zabilježenu širu prispodobu o nekom čovjeku koji prije polaska na put povjerava upravu nad svojom kućom i imanjem svojim slugama određujući svakome što će raditi, činiti i obavljati, a vrataru je zapovjedio najvažniji, najteži i najodgovorniji posao, a to je bdijenje, tj. budno motrenje nad svime što se zbiva uokrušce njih i napose na to kada će se on, gospodar vratiti sa svoga putovanja, pa da ih ne zatekne u neredu, neradu, nemaru, razdoru. I sam vratar mora biti mnogo više zaokupljen mišlju na svoga gospodara, kao i svaki od slugu, jer, ako ne misle na gospodara i njegovu kuću i imanje, kao i na sam rad koji im je naređen i uspjeh koji valja tim radom postići, zateći će ih gospodar i kaznit će ih. A ako budu odgovorni i radišni, te u cjelini djelovanja i postojanja budni, onda će postići svoj uspjeh, opravdat će sve uloženo i sav smisao postojanja i djelovanja. Ovo se odnosi na sve nas ljude. Naš Bog dao nam je zapovijedi i mi se vladamo prema njima, a u budnosti intelekta, uma i razuma valja ostvarivati svoj život u svim njegovim nijansama, te tako postići blaženstvo svoga života ovdje i sada sa svojim Bogom, koji nas neizmjerno voli i traži da i mi uzvratimo njemu ljubavlju i posluhom. To je pravo bdijenje i čekanje poziva našega Boga za dolazak u nebo (usp. Mk 13,34-36). Znamo da će on biti, a kada: ne znamo.

I Luka navodi kako Isus govori da svima nama trebaju biti bokovi opasani, to znači trebamo biti spremni na polazak, a i svjetiljke upaljene kako svjetiljke duha što nas čine spremnima i spretnima za bilo koju situaciju, tako i one što rasvjetljuju tamu i noć kako bismo mogli poći i proći. Potrebno je biti po uzoru na one ljude koji su u neprestanoj budnosti i čekanju svoga gospodara sa svadbe na koju su ga oni ispratili, te sada čekaju njegov povratak kako bi mu otvorili vrata čim ga zamijete da je stigao i da kuca na dveri i da bi mu bili na svakoj drugoj usluzi. Isus veli da će biti blago svima tima koje je gospodar zatekao budnima u bilo koje vrijeme, te će ih poslužiti jelom i pićem i blagoslovima (usp. Lk 12,35-40).

Don Ilija Drmić/Tomislavcity