I Marko i Matej imaju odlomak s naslovom Najveća zapovijed (Mt 22,34-40; Mk 12,28-34), ali prije toga evanđelist spominje činjenicu da su se sabrali farizeji, koji vjeruju u uskrsnuće, nakon što su čuli kako je Isus ušutkao saduceje, koji ne vjeruju u uskrsnuće. Jedan od njih, inače zakonoznanac, upitao je Isusa, kojega smatra učiteljem, ali s lošom nakanom da ga iskuša. Pitanje se odnosilo na to koja je zapovijed Zakona najveća od velikog mnoštva njih, 613. Odgovorio je Isus isto kao i kod evanđelista Marka, dodavši da o tim dvjema zapovijedima, ljubavi prema Bogu i bližnjemu, “visi sav Zakon i Proroci“. (Mt 22,40).
Luka ima također govor o zapovijedi ljubavi (Lk 10,25-28), ali u nešto drukčijem izričajnom okružju. Naime, zakonoznanac, koji želi zlonamjerno iskušati Isusa, pita ga tobože kao učitelja da mu odgovori na njegovo pitanje koje je vezano za to što mu je činiti da bi baštinio život vječni. Ili doslovno: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ Ova nas upitna rečenica podsjeća na jednu drugu sličnu rečenicu koju je izgovorio “neki uglednik“, neki bogati mladić: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus je odgovorio podsjećajući ga na Deset Božjih zapovijedi, a nato je mladić odvratio da ih je sve vršio. Isus ga je potom poticao da ode kući i sve što ima proda i razda siromasima, pa će imati blago na nebu. A nakon toga neka dođe i ide za Isusom. Znamo da ovaj mladić nije mogao na to pristati jer je imao veliki imetak (usp. Lk 18,18-27; Mt 19,16-30; Mk 10,17-31). Isus mu je izložio najupečatljiviji put do života vječnoga, a postoje i drugi Božji putevi do te vječne sreće i baštine, pa čak i kroz oblike zakonito stečenoga bogatstva kojim se još k tome stvara i pomaže svima potrebitima.
U ovom sadašnjem našem slučaju Isus je zakonoznancu na njegovo pitanje postavio ovaj svoj upit: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ Ovaj zakonoznanac je odgovorio Božanskom Učitelju: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Isus je, saslušavši njegov odgovor, koji je ustvari navođenje dvaju starozavjetnih zakona što se odnose na ljubav prema Bogu i svome bližnjemu (usp. Pnz 6,4 i Lev 19,18), samo potvrdio ispravnost njegova navoda, te dodao da će živjeti u punini i ljepoti ako to bude vršio u svome svagdašnjem životu. Sve što je Bog rekao i što Isus kao Božji Sin s Duhom Svetim to isto potvrđuje, onda je to pravi nauk i najbolji način ovozemnoga življenja i djelovanja. Sve je ostalo zaobilaženje istine, lutanje i besciljno traganje za samoostvarenjem u ovome prolaznom svijetu. Pravo ostvarenje je s Bogom i u Bogu.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
