RADOSNI SUSRET
Radosni pohod Marijin dovodi do susreta čovjeka s Bogom. Od radosti zaigra Ivan Krstitelj u utrobi majke svoje. Osjetio je Isusovu nazočnost. Marija iz Nazareta ide pomoći majci Ivana Krstitelja: „Ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; zatim se vrati svojoj kući”, piše sv. Luka. Marijin pohod svetoj Elizabeti govori o čovjekoljublju, jer želi pomoći ženi – trudnici u potrebi. A Elizabetin pozdrav Mariji potvrđuje blagoslovljeno bogoljublje, kaže sv. Luka: „Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina”.
Nakon anđela, Elizabeta prva proglašava Mariju blaženom. U Marijinu dolasku doživjela je Božju prisutnost jer je Marija nosila Isusa pod svojim srcem i donijela ga Elizabeti u kuću. Čim je Isus ušao u Elizabetinu kuću: „I Elizabeta se napuni Duhom Svetim”, piše sv. Luka i nastavlja kako Elizabeta kliče: „Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje!”.
Bogoslužje nas danas okreće prema Mariji, službenici Gospodnjoj. Ona je uzor radosti u Gospodinu. Svom dušom kliče od radosti, kako zapisa sv. Luka: „Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu, Spasitelju mome”.
A Marija nas vodi do svemogućega Boga „čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju”, navodi sv. Luka. Tu uviđamo ulogu čovjeka i Boga u spasenju. Čovjek sa živom vjerom pristupa k Bogu, a Bog se okreće prema čovjeku s velikim milosrđem, onomu tko mu potpuno vjeruje kao Marija. Marija je prva osoba bez grijeha jer je „milosti puna”. Nosi Boga u duši i u tijelu. Spremna je posve slušati Boga, piše sv. Luka: „Evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj!”.
Pred Elizabetom je moliteljica: „Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome”, donosi sv. Luka. Zaručnica je Duha Svetoga jer joj anđeo reče: „Duh Sveti sići će na tebe – sila Previšnjega zasjenit će te”, zapisa sv. Luka. Pomaže Elizabeti i donosi joj radost, donosi joj Isusa. Spremna je reći „da” Bogu, „da” Duhu Svetomu, „da” Sinu Božjemu. I sve to Božje bogatstvo ne zadržava samo za sebe, nego nosi drugima. To Bog voli kod čovjeka: Sve staviti u ruke Božje i drugima donijeti Isusa.
Donijeti Isusa drugima važno je svakom vjerniku. Isus je jedini posrednik između Boga i čovjeka. Jedino je Sin Božji pošao na križ za naše otkupljenje. On je put naše molitve. Marija je njegova i naša Majka od navještenja do stajanja pod križem svoga Sina. Pokazuje put vjerniku prema Isusu.
A čovjek je često sličniji Elizabeti nego Mariji. Često je u životu potišten kao Elizabeta. Kad je u svojoj starosti začela Ivana Krstitelja bilježi sv. Luka: „pet mjeseci brižno se krila i govorila: ‘Ovo mi je učinio Gospodin u vrijeme kad se udostojao skinuti s mene sramotu među ljudima’”. Povjerovala je kad se Božjim djelima izmaknuti nije mogla. Zar se slično ne događa i danas? Čovjek nije spreman odmah staviti sve u ruke Božje. Treba mu vremena shvatiti da ono dobro od Boga treba nositi i drugima.
Dobro se čini kad čovjek vjeruje, kad je sretan što ga Bog voli, kad sluša Božju riječ. To će ga dovesti do siromaha kojem će pomoći, do bolesnika kojega će pohoditi, do osamljenika kojega će obradovati, do neispovjeđena kojega će posavjetovati, do zavađena kojega će pomiriti. Tako će darovati maloga Isusa u jaslicama.
A Isusovo rođenje u Betlehemu je Božji pohod ljudi na zemlji. Pohod s nebesa može čovjeka u mislima odvesti do romana Ericha von Daenikena. Taj Švicarac pripovijeda u svojim romanima iz znanstvene fantastike, kao što je Sjećanje na budućnost. U tim romanima fantazira kako su svemirci posjećivali zemlju i doprinijeli znanosti i tehnici na zemlji. Ne zna se jesu li svemirci pohađali zemlju, ali se sigurno zna da je svemogući Bog posjetio zemlju i donio ljudima spasenje. Gospodin dolazi. Gospodin je blizu.
Gospodin je blizu! Požuri, ne u gužvu na ulici, gdje ljudi trče što više kupiti, materijalno nabaviti. Tu će se vrlo teško ili nikako susresti Božić. Božić se događa u špilji i oskudici. Požuri drugima donijeti Isusa, poput Marije. Trka za materijalnim može čovjeka uništiti, kao što je uništila indijska plemena jer su osvajači trčali za zlatom. Sjetimo se prvoga putovanja oko svijeta. Portugalac Ferdinand Magellan uputio se 1519. godine s pomorcima na plovidbu oko zemlje. Naišao je na tjesnac, a na otoku vidi vatre lovačkih domorodaca Indijanaca. Zato je i prozvao taj otok Ognjena Zemlja, blizu Patagonije. Tu je živjelo preko 2000 domorodaca. Svi su izumrli. Trka za zlatom i naftom uništila je domorodce.
Čovjek ne želi uništenje nego spasenje. A spasenje ne može donijeti ljudska sila i znanje. Ne može pobijediti zlo bez Božje pomoći. To nije uspjela ni spisateljica Ingeborg Bachman.
Ingeborg je poznata austrijska pjesnikinja i spisateljica iz Klegenfurta. U svojim pripovijetkama prije 50 godina hrve se sa zlom. Opisuje problem zla i nemirenja čovjeka s tim. Ne može sama pobijediti zlo. Nažalost, u ovisnosti o tabletama u požaru je tragično završila u stanu u Rimu. Zlo može pobijediti jedino Božja moć i sila Duha Svetoga. Zato nam je važno Kristovo rođenje. Ono donosi pomoć nebeskoga Oca. S njim se ostvaruje ljudsko spasenje. O tom rođenju i spasenju govori nam taj radosni susret dviju majki: Gospe i Elizabete. Elizabeta je majka Ivana Krstitelja. On najavljuje nastup Krista Gospodina. A svi se pripremaju za Kristovo rođenje. Zato: „Dođi, Gospodine Isuse” – Maran atha!.
Fra Ante Pranjić P.
