ISUSOVOV PRVI NASTUP

Pismo se ispunilo, proročanstva su se obistinila u osobi Isusa iz Nazareta: „Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao”, piše sv. Luka. Prvi nastup i prva Isusova propovijed bijaše pred ljudima u sinagogi u Nazaretu. U tom gradu je odrastao. Iznenadio je i ražestio nazočne jer im je rekao da se ispunilo Pismo na njemu, kako piše sv. Luka: „Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima ispunilo”.

Ponavljao je Isus apostolima Više puta o ispunjenju Pisma na njemu. Reći će im i nakon uskrsnuća kad im se ukazao da bi povjerovali da je uskrsnuo, donosi sv. Luka: „Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu” i u cijelom Starom zavjetu: „dok ne rodi ona koja ima roditi”, najavljuje prorok Mihej. A prorok Izaija najavljuje rođenje i slugu patnika: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!”, i „Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca nijema pred onima što je strižu”.

Apostol Petar će to reći svemu narodu u Salomonovu trijemu: „Ali Bog je tako ispunio što bijaše unaprijed navijestio preko svih proroka, da će njegov Mesija trpjeti”, pišu Djela apostolska. Sve se ispunilo ‘po Pismima’, i tumači da Kristovo uskrsnuće ispunjava sva ta proročanstva. Slušatelji to nisu mogli razumjeti ni prihvatiti. Gledali su ga s čuđenjem: Što to ovaj govori?!

Kad dođe nova učiteljica, novi svećenik, novi predsjednik, svi žele čuti i na svoj način prosuđivati. Tako su oči Nazarećana bile uprte u Isusa. S nestrpljenjem čekaju njegove riječi. A Isus govori jasno i otvoreno, kako zapisa sv. Luka: „Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima“. I divili su mu se.

Ali kad im je rekao da i među poganima Bog pomaže, to im je bilo previše. Bog je pomogao udovici u Sarepti, koja nije Židovka. Izliječio je Naamana Sirijca, a ne Židove. Tad ih je toliko ražestio da su ga htjeli strmoglaviti. Nisu mogli podnijeti da bi Bog bio bliže nekom poganinu nego židovu. Bili su zatvoreni u svoj krug i svojatali su za sebe Božje milosrđe. Isus razbija tu predodžbu zatvorenosti i stavljanja granica Božjem milosrđu. Nastupa kao onaj koji ima vlast i znanje. U prvom čitanju smo čuli kako Ezra tumači knjigu Zakona narodu. Čini to kao svećenik. Ali Isus nastupa i tumači s punom vlašću, jer je sam Božja utjelovljena riječ. Apostoli su bili svjedoci. To nam daje povjerenje u događanje jer nam govore svjedoci.

Svjedoci su na djelu. Sv. Luka evanđelist nam piše da je sve pomno ispitao od očevidaca, od onih koji su bili s Isusom, slušali njegove riječi, bili svjedoci njegovih čudesa. Luka piše Teofilu da nastavi djelo propovijedanja Vesele vijesti – Božjega spasenja. Počinje svoje Evanđelje s Isusovom prvom propovijedi u nazaretskoj sinagogi subotom. Otvoriše mu knjigu Mojsijeva Zakona – Toru. Sve to ide počasno. Tumači onaj tko je najupućeniji u Sveto pismo. Daju Isusu čitati jer su čuli da je u Kafarnaumu učinio mnoga dobra djela. Isus pročita odlomak proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me”. Protumači Isus te riječi koje su pisane preko 600 godina prije nego će doći kao Mesija. To proročanstvo se ispuni „Danas”. Isus je onaj koga Bog šalje. On je Pomazanik Božji. Donosi radost spasenja. Donosi radost tužnima, oslobođenje zarobljenima, vid slijepima, spasenje za sve ljude. On proglašava godinu milosti Gospodnje. Prva riječ kojom Isus počinje svoje tumačenje je riječ „Danas”. Danas se ispunjava Božje obećanje. Danas se ostvaruje stoljetno i tisućljetno očekivanje naroda. Danas nastupa Mesija, onaj koga Bog šalje. Donosi kruh gladnima i vode žednima.

Sv. Ivan Pavao II. je 1985. bio u Peruu, u velikom gradu Limi. Tu je siromašna četvrt Villa el Salvador. Taj dan s papom je molilo 2 milijuna osoba. U ime svih siromašnih govorili su Viktor i Irena Chero. Izrazili su misao da su došli iz brdskih sela da bi našli bolji život. Ali ovdje su isto u bijedi. Vjeru koju su ponijeli su sačuvali, ali su gladni kruha. Gladni su kruha i Riječi Božje, gladni su Boga. Njihova vjera ne slabi. Sretni su što je Papa s njima bar nekoliko trenutaka da osjeti njihovu bijedu.

Papa ih je spontano hrabrio neka se poveća glad za Bogom, Božjom riječju. On moli i želi da ne budu gladni kruha. Neka to i sami mole svaki dan: „Kruh naš svagdašnji daj nam danas”. Neka ne bude gladi za svagdašnjim kruhom. Mi u Europi ne gladujemo za kruhom, ali isto tako mnogi su zaboravili zahvaliti Bogu za te svagdanje darove. Imamo i previše kruha, ali koliki od nas znamo gladovati za Bogom i njegovom Riječju? Svi bismo trebali biti jedno tijelo, ali je tijelo Kristovo – sveta Crkva je često rastrgana.

Probudi se, hladna crkvo!”, pisalo je na zidu jedne crkve. Ne znam tko ga je napisao. Možda čovjek koji je bez stana, pa bi mu dobro došla ta crkva. Možda onaj koji je gledao kršćane gdje izlaze iz te crkve, ali žive neljudski. I s pravom je napisao: „Probudi se, hladna crkvo”! Mi smo ta Crkva. Ti si dio tijela Kristova. Tijelo Kristovo danas trpi u mnogim kršćanima po svijetu, posebice u Aziji i Africi. Ali trpi i po našim obiteljima. Sjetimo se gdje možemo naći jednoga oca, gdje majku, a gdje su djeca? Možda je otac u gostionici, majka na trač partiji, a djeca tko zna gdje. A zvona neka zvone. „Probudi se, hladna crkvo!” Jesi li živ ili mrtav na tom tijelu svete Crkve? Probudi se i ne budi hladan bez života, nego rađaj život. Sebeljublje stvara siromahe, ali ih ne vidi. Ljubav vidi siromahe, ali ih ne stvara. Što bi ti trebao činiti? Hoćeš li stvarati siromahe u sebi i oko sebe ili primijetiti i svoje i tuđe siromaštvo? Uđimo kroz vrata hladne crkve. Skupa ćemo je zagrijati. „Nisi tako zao da ne smiješ ući. Nisi ni tako svet da ti ne treba ući!” Tako ćemo ispuniti Pismo i nadopuniti ono što nedostaje na tijelu Kristovu, na svetoj Crkvi njegovoj. Razumjet ćemo i prvi Isusov nastup u Nazaretu.

Fra Ante Pranjić P.