Uskrsli Krist je vrhunac Božjega plana spasenja. Tijek spasenja odvijao se od Božje objave i tajanstvene prisutnosti Božje iz Izlaska do Sina Božjega: Ja jesam. Božja mudrost će voditi tijek povijesti i bit će uza svoj narod da ga spasi. Bio je Bog i u prošlosti s Mojsijevim precima: „Ja sam Bog (…) tvoga oca“, piše u knjizi Izlaska. A bit će Bog i u budućnosti sa svojim narodom: „Ja ću biti s tobom“, reče Bog Mojsiju. A zatim slijedi ispunjenje Božjega obećanja: „Otac je poslao Sina kao Spasitelja svijeta“, piše sv. Ivan i nastavlja: „Sin Božji se pojavio da uzme grijehe“.
Božja Riječ je postala tijelo da nam bude uzor svetosti. Zato Isus kaže: „Uzmite jaram moj na se i učite od mene”, piše sv. Matej. Riječ je postala tijelom da postanemo „dionici božanske naravi”, dodaje sv. Petar. A biti dionik božanske naravi je nemoguće dok smrt nama vlada. Zato je Isus Krist uzeo naše grijehe i ponio ih na svoj križ. Sišao je u podzemlje i smrt pobijedio. Isusovo uskrsnuće je proslava imena Boga Spasitelja. To je temelj kršćanske Predaje. Ta istina je utvrđena spisima Novoga zavjeta. Kršćani propovijedaju tu istinu skupa s Kristovim križem i u tome se sastoji kršćanski Vazam ili prijelaz u život uskrsloga Krista. Krist nije napustio svoje učenike. Primjećujemo da apostoli ne nose samo uspomenu na Isusa nego je uskrsli Isus Krist s njima. Uskrsli je „Gospodin”. Ne samo Gospodin i bogat, Krist je Kyrios, onaj po kojemu sve postoji. Zato imaj razumnu vjeru u Gospodina koji je pobijedio smrt.
Andre-Marie Ampere po kome je nazvana jedinica otpora ili jačine struje, zapisa:„Jednim okom istražuj, a drugim gledaj u vječno svjetlo. Slušaj mudraca jednim uhom, a drugim Nebeskog prijatelja. Piši jednom rukom, a drugom se drži za odijelo Božje”. To je ono što pripada čovjeku na zemlji. To ćemo primijetiti i kod apostola Tome.
Toma-Blizanac provjerava. Nepravedno ga je nazvati Nevjerni Toma. Ivan ga prikazuje vrlo vjernim Isusu, spremnim poginuti s njim. Toma je i prvi priznao Isusovo božanstvo. Propovijedao je u Siriji i u Indiji gdje je u Madrasu podnio mučeništvo oko 53. godine. Nekoliko malabarskih kršćanskih skupina iz Indije ili Tomini kršćani, drže da potječu od Crkve koju je on ondje ustanovio. Toma je teško shvaćao Isusov apstraktni govor. Želio je sve provjeriti. Sumnjao je u ono zamišljeno i tražio je izravnu potvrdu u vidljivom svijetu. Bolje ga je nazvati tražitelj Gospodina. Tomina sumnja će pomoći nama. Njegovo uzvjerovanje i ispovijest: „Gospodin moj i Bog moj”, kako piše sv. Ivan, otkriva nam tko je za njega Isus iz Nazareta. A to je ono najvažnije pitanje evanđelja: Tko je za tebe Isus Krist? Zapravo se svi pitamo: Tko si ti Gospodine, Isuse Kriste? O tebi svi govore: apostoli, žene, prazan grob, pa čak i nevjernici. Često čujemo izreku: „Nitko se nije iz groba vratio”. Kako povjerovati da je Raspeti i pokopani živ? Zar Toma nema pravo ako traži i provjerava? Ipak, on stiže do vjere u Uskrsloga do vjere u Isusa Krista koji je pravi Bog i pravi čovjek.
Razumska vjera je dar Božji. Samo u slobodi i trijeznosti može se taj dar ispravno živjeti. U potpunoj razumskoj slobodi može biti potpuno predavanje u ruke svemogućega Boga. Ne smije biti zaslijepljenosti. Slijepo vjerovanje je osudio još I. vatikanski koncil 1870. godine, kad osuđuje fideizam, koji isključuje razum u vjerovanju. Zdvajanje ili sumnja je ono prirodno što dolazi kao razdoblje sazrijevanja u vjeri, na putu vjerničkoga života. Dar vjere treba svjedočiti, ali razumski, bez bolesnoga fanatizma. Dokle sve ide ljudski razum možemo nešto razumjeti po današnjoj tehnologiji kompjutera i interneta. Čovjek je izmislio stroj koji je brži i spremniji, više pamti od samoga čovjek.
Kevin Warwick, profesor kibernetike-upravljanje strojevima, na Reading Universityju, prije 30 godina misli da će roboti s nama postupati (za 50 godina) kao mi danas s kravama i majmunima. Kompjuter nas nadilazi u matematičkim sposobnostima pamćenja i računanja, u brzini i točnosti.
Svjedoci Uskrsloga pronose spasenje, ali, ne bez Isusova duha i nazočnosti. Tek kad je Toma susreo Uskrsloga Gospodina, povjerovao je. Nije mu više trebalo dodirivati mjesto Isusovih rana, nego je ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!” Bilo mu je dosta susresti Gospodina. Povjerovao je Toma i po toj vjeri će otići i do Indije gdje će krvlju zasvjedočiti istinitost Isusovih riječi u evanđelju. Znači vjera je svjedočenje, ali joj se protivi ono ljudsko: sjesti, jesti i uživati. Stvarati raj na zemlji znači zapostaviti raj nebeski. Trebali bismo biti budućnici, kako reče Tin Ujević. Budućnost donosi Kristovo uskrsnuće.
Budućnik ne može živjeti sam. To vidimo na Tominu primjeru. Nije bio s ostalim učenicima i nije susreo Uskrsloga. Tek kad se priključio zajednici, moći će povjerovati i ići svjedočiti onoga koji je pobijedio smrt i koji je živ. Taj Živi-Uskrsli šalje u svijet. Poslanje je za sve Isusove učenike: „Živim i ja vas šaljem”. Uskrsli se ukaza jedanaestorici i reče im: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!”, piše sv. Marko. S poslanjem daje Mir koji sve ujedinjuje. Daruje Duha koji nadvladava grijeh i zlo. Mi imamo prednost pred Tomom. Nismo vidjeli, ali vjerujemo. A Isus reče: „Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!”, zapisa sv. Ivan. Tomina pokolebana vjera i njegova sumnja učvršćuju našu vjeru. Dovoljna nam je Božja nazočnost. A gdje je Bog, tu je spasenje i vječnost u slavi, tu je: „Gospodin moj i Bog moj”!
Fra Ante Pranjić Pilipović
