Uz ove lijepe fotografije staroga prisojačkog mosta donosimo i par redaka – živih uspomena na negdašnji život u ovomu našem selu.
Fotografije nam je poslao Frano Ćurić. Hvala mu!
Sačuvano od zaborava:
“Kad bi došlo vrijeme za radove na polju – sve bi posebno oživjelo: pjesma, podvriskivanje, dovikivanje, smijeh na sve strane. Tko te pita za znoj i žuljeve. Kad se išlo u planinu čuvati stoku ili sjeći drva – opet isto: s pjesmom i smijehom. Izgleda – ništa nije teško kad se radi u zajednici. Je li to ono što nam danas nedostaje, što smo izgubili? I dok će se zasigurno mnogima neke od ovih slika učiniti pomalo otužnima i grubima, nama kojima su utkane u prva životna iskustva, unatoč bosonogom djetinjstvu, često gladnim trbusima i hladnim posteljama, i nedostatku svega bez čega danas ne možemo ni zamisliti normalan život, one se često javljaju kao sjena zauvijek izgubljenog sklada.
Onima koji to sami nisu doživjeli teško je zamisliti buđenja u osvit zore uz kukurijekanje pijetlova i pijev ptica, i pravu kakofoniju glasova i zvukova – od blejanja ovaca, mukanja goveda, rzanja konja, lavež pasa, pa dovikivanja i nadglasavanja pastira, dogovaranje kosaca i zvukova klepanja kosa, i osobito zamamnog mirisa majčina ispod sača svježe ispečenog kruha. Na kraju dana, po povratku iz polja i planine, opet isto. Sa svih strana pjesma i veselo podvriskivanje iz mladenačkih grla. Momačka ganga, žestoka i pomalo melankolična, kao da je izbijala iz dubine povijesti i dalekih kitajskih prostora i mračnih karpatskih šuma. A nakon što bi se sve smirilo, još bi se malo posjedilo ispred svojih kuća i oko gumna uz razgovor o tome kako je prošao dan i što predstoji za sutra. (Ante Lj.)
