Vratit ću se…
Vratit ću se…
Tamo, negdje,
Na bijele Kose Gornjeg Brišnika,
Gdje riđuša pupoljcima cvijeta,
A nebo je haljina plava.
Otići ću do izvora
I napiti se lijeka sa zdenca
U kojem se ljulja mjesečina
A grle ga zvijezde sa visina.
Spuštam se do Lokvenjka
Čija je voda bakrenasto – žuta
Drugačija – siva i mrka,
Kraj njega raste divlja kruška.
Obići ću i Zorin dolac – Poljica,
Okamenjen križeve ratnika
Slava je prošlost to bila
Vrijeme Ilira, Delmata,
Frula i pjesma svatova.
Vratit ću se u svoju prošlost
Da pratim stope u budućnosti
U cvjetnom polju vječno da zaspem
Da pratim konje osedlane
I grlim oblake orošene.
Snjegovi se otopili
Utihnuli vjetri s Vrana
Procvjetao trn kraj puta,
Vratit ću se tamo negdje,
Na livade iz svog sna.
Na bijele proplanke Brišnika,
Gdje riđuša pupoljcima cvijeta,
a nebo je haljina plava,
tu su moje prve stope, stablo, grana.
Milan Bojkić, Basel 2024.
