VJEČITA MLADOST (Draškiću)
Zauvijek,
kroz okno mraka,
usnula mladost,
spuštenih kapaka,
gleda u mrklu noć
što korača u njoj.
Stanuju
sjećanja
strunuta bolom
u nestajanju žive:
u ocu
u prijatelju
u bratu.
Dvoranom neutjehe,
nečujnim ehom,
odzvanjaju kostiju koraci,
lome tišine tajni.
Od gore,
blaženstvo
Vječite Mladosti,
na grobu svome
briše suze
Majci.
Ante Miškić Vabec
Foto: Ilustracija
