Vesna Krišto iz Tomislavgrada, naša sumještanka, bivša pripadnica HVO-a (od 1992. do 2005.), i nekadašnja recepcionarka u Hotelu Tomislav, nakon zdravstvenih tegoba bila je primorana stupiti u civilnu invalidsku mirovinu 2010. godine. Do 1994. godine živjela je s u Novom Travniku, a potom se nastanila u Tomislavgradu – rodnome mjestu njezinih roditelja gdje se udala i rodila dvojicu sinova.
Njezin otac Srećko Krajina bio je samouki slikar, koji je 1970-tih godina imao i nekoliko samostalnih izložbi u Novome Travniku. Majka Iva bila je pak posvećena ručnim radinostima – vezenju, pletenju, heklanju i šivanju. Ljubav prema tim vještinama Vesna je naslijedila upravo od svojih roditelja, a tim svojim hobijem intenzivnije se počela baviti umirovljenjem i na poticaj sestre Višnje.
Naša sugovornica je najprije izrađivala ukrasne predmete oslikajavući ih decoupage tehnikom, a potom je nastavila restaurirati namještaj i gravirati staklo. Proteklih dana dobila je staru komodu koju je odlučila restaurirati i njome ukrasiti svoj obiteljski dom u duvanjskome naselju Bobara u koji se nedavno uselila. Iako samouka i ne baš najboljega zdravlja, Vesna je vrlo aktivna i maštovita žena, a u njezinoj radionici se pili, buši, boji… često do sumraka. Ono što je zanimljivo u ovom njezinome hobiju je to što, kako kaže, kod nje nema otpada. Sve koristi za neke svoje nove kreacije, ukrasne, ali i funkcionalne.
– Zbog prikupljanja i nebacanja starih stvari, muž mi često kaže da sam kao hrčak. Staklenke, stari namještaj, ljuskice jaja pa sve do kartonskih rola toalet papira – sve mi to dobro dođe za nešto novo. Uz moju garažu – radionicu rado provodim vrijeme i u Domu zdravlja Tomislavgrad gdje volontiram u radionici Centra za mentalno zdravlje, dodaje Vesna.
Naša sugovornica ističe da najviše voli gravirati na staklu i kamenu.
– Pri tome rabim odgovarajuće uređaje za graviranje i šablone. Našla sam se u ovome hobiju. Jednostavno sam morala naći nešto kako bi se zabavila i utrošila vrijeme. Nikad nisam uradila dvije iste stvari pa je ono što radim unikat. Ne volim raditi iste predmete, a podršku u ovome stvaralačkom radu osobito imam u mužu Marku koji me vozio gdje god je trebalo radi nabavke materijala (Mostar, Split, Vitez…) jer teško se kod nas dođe do materijala za decoupage, za razliku od drveta koji trebam za restauraciju i kojeg u Tomislavgradu ima dovoljno. Dosta toga što napravim darujem. Zadnje dvije slike koje sam uradila za Božić također sam darovala, a kad nešto prodam nije to bogzna kako financijski isplativo, uglavnom pokrijem troškove materijala, ističe Vesna.
Njezini radovi bili su izloženi na Božićnim sajmovima u Tomislavgradu od 2015. na ovamo, potom u Šujici, a ove godine predstavila se i na sajmu „Zlatne ruke Livnjaka“. Povremeno radi i po narudžbi, a najtraženije su njezine restauracija namještaja, decoupage drvene kutije i gravirane čaše koje najčešće izrađuje za mladence.
Priznaje da joj restauracija uglavnom zahtjeva najviše truda i da je to ujedno najskuplja usluga.
– Ipak, gledam da ono što radim ne bude skupo, bitno mi je da nisam u minusu – skromno će Vesna svjesna platežne moći svojih sumještana. Osim skromnosti, ova mlada žena privukla nas je svojom jednostavnošću i vedrinom. Želimo joj bolje zdravlje i da se što duže bavi onime što ju ispunjava i čime uveseljava druge.
Ako ste zainteresirani za Vesnine radove potražite je na Facebook stranici Handmade by Vesna.
Zora Stanić/Tomislavcity
Fotogalerija/Privatni album
