Uzašašće – Punina spasenja
Uziđe na nebo Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan, donosi poslanica Timoteju. Četrdeset dana nakon svoga uskrsnuća, Krist prijeđe iz slave uskrsloga u slavu uzvišenoga o desnu Oca nebeskoga. Uskrsli i Uzvišeni su dva slavna stanja Kristova. Isus će reći Mariji Magdaleni:„Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu”, piše sv. Ivan. Još je u Starom zavjetu najavio prorok Danijel kako se Sin Čovječji približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Gospodnje Uzašašće je ispunjenje spasenjem cijeloga svemira. Po tome se naziva uskrsloga i uzvišenoga Krista imenom kozmički Krist. To je onaj Isus koji je rođen u Betlehemu i odrastao u Nazaretu. Sveti Pavao piše kršćanima u Efezu:„Sam koji siđe jest i onaj koji uziđe iznad svih nebesa da ispuni sve”.
Gospodin je – Kyrios, potpuno ustoličen, sad vlada. Primjećujete kako su slabe ljudske riječi kad opisuju božanske stvarnosti. Zato se često služio Isus usporedbama i slikama. Govor o uzašašću nije govor o prostornom uzdignuću. Isusov rastanak je u djelovanju: „I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bi uznesen na nebo”, piše sv. Luka. To je simbolički govor. Isus je nad svime i prožima cijeli svemir. Nakon Uzašašća, Isus je „kozmički Krist”. Spaja nebo i zemlju. Nije više ograničen ni tijelom ni mjestom. U Kristu se nalazi sve stvoreno i sve u čemu mi živimo. A sam Isus o sebi kaže, kako nam zapisa sv. Ivan da je: kruh živi, svjetlo svijeta, kruh života, vrata ovcama, dobri pastir, Put, Istina i Život, trs i loza, itd. Svojim uskrsnućem nadilazi sva ograničenja vremenska i prostorna. A svojim Uzašašćem uzlazi u svoj božanski život s nebeskim Ocem u Duhu Svetom. Nebo je stanje, više nego prostorno određenje. Sveti Pavao je napisao Korinćanima: „Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube“. Isus Krist je među nama živ na nov način. Njega je uzdigla vječna Božja ljubav. A vjernika će spasiti Kristova i ljudska ljubav. Krštenik će doći do cilja.
S Uzašlim do cilja. Uzvišeni Krist pokazuje nam put prema Ocu nebeskomu. Sveti Pavao piše kršćanima u gradu Filipi: „A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista”. Naš cilj je život s Bogom. A put do toga cilja je dug i ne možemo ga proći bez Božje pomoći. To poručuje i uskrsli Krist kad kaže apostolima: “A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgor!”, piše sv. Luka. A ta sila odozgor, slikovito rečeno, to je obećanje Oca nebeskoga, koje će Isus ispuniti. To je Duh Sveti koji će sići na Isusovu zajednicu. Ojačan i prosvijetljen Duhom Svetim bit će spreman Isusov učenik poći po svem svijetu i naviještati Isusovu riječ evanđelja, kako čitamo u Djelima apostolskim: „Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci (…) sve do kraja zemlje”. Sve se to događa, ne ljudskom mudrošću i snagom, nego djelovanjem Duha Božjega. Božansko djelo ne prolazi, nego vječno djeluje. Ljudska djela su prolazna. Aleksandar Veliki vladao je 13 godina. Osvojio je sve od Makedonije do Indije i slavio je u Babilonu. Umire 323. godine prije Krista. Dolaze mu mnogi europski i arapski vladari s darovima i klanjaju mu se kao vrhovnom gospodaru. Ali, Aleksandar Veliki umire u 33. godini i sve propada. S Kristom je sasvim drukčije. Nakon Isusove smrti nastaje slava. Dolazi do uzvišenja Gospodina. Isus je proslavljen. U Kristovu proslavljenom ljuskom tijelu dolazi i ljudsko uzvišenje. Ono ljudsko je stiglo do Stvoritelja, da bi o ponovnom Kristovom dolasku započelo novo nebo i nova zemlja. Krist u visinama je radost u srcima.
Indijac pita misionara: „Vjerujete li vi doista, da će Krist opet doći?” Misionar ga pogleda mirno i odgovori: „Da, ja to vjerujem.” Indijac nadoda: „Svako jutro ja molim: Gospodine, daj da budem tako živjeti da mogu stati preda Te, ako Ti danas dođeš.”
‘Novo nebo i novu zemlju’ stvara Krist uzvišeni. On će preobraziti čovječanstvo i svijet. To će biti konačno ostvarenje Božjega nauma „za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji”, donosi poslanica Efežanima. Oni koji budu sjedinjeni s Kristom tvorit će zajednicu otkupljenih, Sveti grad Božji, nebeski Jeruzalem. Krist je ušao u Svetinju nad svetinjama, a to znači „u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim”, piše u poslanici Hebrejima. To je ono što zovemo ‘dovršetak spasenja’. Isus reče učenicima: „Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja”, zapisa sv. Ivan. Kao što je Isus bio na zemlji „radi nas i radi našega spasenja”, uzašao je na nebo da nam pripremi mjesto. Zato je važno biti spreman u svakom danu i trenutku za Gospodnji dolazak i stati pred uskrsloga i uzvišenoga Gospodina. Za nas je bio raspet i pokopan, a sada je u Božjoj slavi.
A do Gospodnjega dolaska valja ispuniti svoje poslanje uz pomoć Duha Svetoga. Uskrsli će poslati svoga Duha ako se ispune dva uvjeta: srcem vjerovati i ustima ispovijedati. Još je desetak dana do blagdana Duha Svetoga. Molitva i živa vjera su potrebni za dar Duha Božjega. Duh Sveti daje razumjeti što to znači Krist u visinama. Krist u nebeskim visinama, radost je u ljudskim srcima!
Fra Ante Pranjić Pilipović
