Uz 30. rođendan RTG-a, u nastavku donosimo prigodni tekst koji smo pronašli na stranicama TRN-a iz lipnja 1992. godine. Kolegama i prijateljima s RTG-a čestititamo!
Radio Tomislavgrad je USPRKOS svim poteškoćama, pet minuta prije pola noći, u ponedjeljak 18. 5. zaplovio ultrakratkim valovima, titrajući lagano na 94,5 Mhz.
Pančin Albatros je poletio uvjeren da treba naprijed, da se uvijek može više i da granica zapravo i nema. Svitla Baja nam je iznenada otvorila uši, a naš magični tehničar bi nam, svojom jednostavnošću, do skora mogao skinuti i mrenu s očiju.
Slušajte nas, kritizirajte onako duvanjski, i surađujte s nama, ne zaboravljajući da je rat i da smo, prije svega, svi u službi obrane ognjišta.
Pozdravi i želje na Radiju
Odmah prvoga dana sam „uhvatio“ valove tomislavgradske radio-postaje. Bio sam zadovoljan što smo napokon i to dobili. Naravno i sljedećih dana sam nastavio slušati radio, bez obzira gdje se nalazim i šta radim.
Shvaćam nedostatke početnog karaktera: siromašnost opremom i neiskustvo momaka koji rade. Interesantni su mi i simpatični. Nadam se sve boljem i sadržajnijem programu.
Jedinu ozbiljnu zamjedbu imam na dionicu pozdrava i želja. Ne radi se o naručenoj glazbi, već me ljute nepotpune poruke gdje: prijateljica pozdravlja prijatelja i neko nekoga. Ima i sitnih, netaktičnih sirovosti. To je stvar pretjerane opreznosti onih koji ih naručuju ili u drugom slučaju njihove bezobraznosti. Momci bi se trebali pobrinuti da svaka poruka i želja u sebi sadrži i ime onoga tko je upućuje. Radio je javni medij, a poruke bilo kojeg sadržaja obavezno moraju sadržavati ime autora koji ih upućuje.
(Iz arhiva TRN-a, broj 1, lipanj 1992., zadnja stranica)
