Od jutros ćemo
popiti jednu kavu,
polako,
nigdje nam se ne žuri
jer napokon smo se sreli

pusti trenutku
neka govori,
srcu neka osjeti,
duši da se odmori
barem malo

jer opet te čeka
isti put,
iste muke,
tvoje radosti
i blagoslovi.

fra Zvonko Benković