Večernja sveta misa u Tomislavgradu namijenjena je prije svega mladima, a ove nedjelje bila je posebna jer su na njoj nazočili postulanti i novaci naše Provincije koji su posvjedočili o svome životnom putu i odluci da se pridruže franjevačkoj zajednici.
Misu je predslavio fra Iko Skoko, odgojitelj postulanata i vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Uz fra Iku misu su suslavili i fra Stanko Mabić, odgojitelj novaka te fra Sretan Ćurčić tomislavgradski gvardijan i fra Dragan Bolčić.
Po završetku misnog slavlja govorili su postulanti i novaci. O ustroju postulature i dnevnom rasporedu govorio je Mario Kvesić (župa Rasno), a o svome iskustvu poziva Mladen Dragičević iz župe Humac.
O životu u novicijatu i uobičajenim dnevnim aktivnostima govorio je fra Robert Cvitanović, a o svome iskustvu poziva govorio je fra Antonio Petric.
Obraćanje postulanata i novaka svi nazočni u crkvi su vrlo pažljivo popratili, upoznali se s dilemama i odlukama koje su donosili. Na kraju njihovog obraćanja, fra Iko Skoko je pozvao nazočne da mole za duhovna zvanja u našim zajednicama, posebno da ta molitva bude u obitelji jer je obitelj preuzela ulogu nekadašnjeg sjemeništa.
Ponovo je podsjetio na dileme i traženja kroz koja su prošli ovi mladi ljudi, pa je ispričao i jednu anegdotu vezano za najčešće pitanje koje postulanti i novaci ali i svećenici dobiju i koje otprilike bude: „Što vas je potaklo da uđete u svećenički red?“ Koliko je teško dati odgovor na ovo jednostavno pitanje i kako je dogovor svakoga postulanta, novaka ili svećenika jedinstven govori i objašnjenje jednog staroga fratra iz Travnika koje glasi otprilike ovako:
Na kraju 2. svjetskog rata krenuo sam u gimnaziju. Došli su partizani i raspustili našu školu. Vratili smo se kući i zapalo me čuvati krave. Nije mi se to dalo, a volio sam školu i to sam priopćio ocu. On je odgovorio da ako hoću u školu imam dvije mogućnosti: jedna je partizanska u Travniku i druga fratarska u Visokom. Još mi je rekao: „U partizansku nećeš, pa ti biraj“. I to je bio odgovor ovoga svećenika kako je izabrao poziv.
Ovih dana završava školska godina. Mnogi mladi ljudi će se naći u dilemi što dalje raditi u životu i za što se školovati. Prema onome što smo večeras mogli čuti od ovih mladića nije nužno i ne treba očekivati da u sebi odmah osjetite poziv duhovnoga zvanja ili neko „čudo“. Kako jedan mladić reče „odlučio sam poći u svećenike jer to jednostavno želim i jer mi se to zanimanje sviđa“.
Tomislavcity
