Prije samo nekoliko godina duvanjski su poslodavci lako i brzo pronalazili radnike. Dovoljno je, naime, bilo na našim stranicama oglas za radno mjesto zadržati sat dva ili isti na radiju pročitati nekoliko puta i već bi se javio veći broj zainteresiranih od broja traženih radnika.
Danas, međutim, oglasi za posao na lokalnim medijima stoje i po tjedan dana, a da se na iste ne javi dovoljan broj zainteresiranih. Ovdje se, dakle, samo po sebi postavlja pitanje zašto je danas tako i je li onda moralo biti onako kako je bilo? Odgovor na ova pitanja nije lako dati, no, mi ćemo u daljnjem tekstu to, ipak, pokušati.
Odgovor na prvo pitanje je jednostavan. Budući da je u našem gradu tih godina bilo puno više ljudi koji su tražili posao od raspoloživih radnih mjesta, poslodavci su lako pronalazili radnike, a neki od njih u nastaloj su situaciji ostvarivali i ekstra zaradu na račun svojih radnika. Plaće su, naime, uglavnom bile mizerne, mnogi su bili primorani raditi bez uplaćenih doprinosa, bez jasno utvrđenoga radnog vremena i bez zakonom propisanih slobodnih dana u tjednu.
Ulaskom Hrvatske u EU, naglo je otvorena mogućnost odlaska u inozemstvo, što je veliki broj potplaćenih, obespravljenih i nezadovoljnih Duvnjaka iskoristio pronašavši egzistenciju na Zapadu. Zbog svega toga, a i zbog maćehinskog odnosa države prema radniku na svim razinama u samo nekoliko godina nekoliko tisuća radno aktivnih Duvnjaka napustilo je rodni kraj. No, je li sve moralo biti tako, pitanje je koje danas mnogi s pravom postavljaju. Potpisnik ovih redaka misli da nije. Da su, naprimjer, duvanjski poslodavci prije desetak godina bili spremni na ono na što su spremni danas, stvari bi izgledale puno drugačije. Da su, naime, tada bili spremni radnika platiti samo 200 KM više, osigurati im osmosatno radno vrijeme i dati dva slobodna dana u tjednu, sigurno je da bi mnogi izabrali ostanak, a ne Njemačku. Ako, dakle, duvanjski poslodavci danas žele pronaći i zadržati dobrog, odgovornog i lojalnog radnika, jasno je da istoga moraju platiti i osigurati mu sva zakonom zajamčena prava. Ako oni to neće, njemački poslodavci hoće, a nama Njemačka, na sreću ili na žalost, nikad nije bila daleko.
Milan Vukadin/Tomislavcity
