Poznato je da u Franjevački muzej i knjižnicu u Tomislavgradu svakodnevno dolaze turisti, kako domaći tako i strani. Nerijetko se tu nađu ljudi sa zanimljivim pričama s putovanja ili tura po Europi. Jedan takav zanimljiv posjetitelj na biciklu došao se odmoriti kod duvanjske ljepotice – spomen-bazilike sv. Nikole Tavelića – te posjetio i Knjižnicu. Imao je i želju kupiti knjigu na engleskome ili francuskome jeziku. Knjižničarke su objasnile da se knjige iz Franjevačke knjižnice samo posuđuju, ali su Tomu iz Francuske htjele izaći ususret, kako bi sa sobom ponio uspomenu iz Tomislavgrada.
Tom je predložio da u zamjenu za jednu knjigu na engleskome jeziku daruje Knjižnici svoju knjigu na francuskome, tako da je postignut zanimljiv dogovor. Tomova knjiga proputovala je s njim velik dio Europe, a ostatak će s njim proputovati knjiga s polica Knjižnice iz maloga Tomislavgrada… Putovanja uvijek iznjedre lijepe ljudske susrete i priče, stoga je knjigu koju je ponio sa sobom Tom izabrao upravo zbog toga što je bila opisana kao „jedna od najzanimljivijih putopisnih knjiga u zadnjih trideset godina“.
Upitali smo ga za motiv i tijek njegova putovanja:
-Prije godinu dana bio sam na studentskoj razmjeni u Litvi, a sada putujem po Europi kako bih posjetio prijatelje koje sam tamo upoznao. To mi je „izgovor“ za putovanje biciklom, ha-ha. Dolazim sa sjeverozapada Francuske, pa sam prošao Francusku, Alpe, Italiju, Sloveniju, Hrvatsku i preko Sinja došao do Bosne i Hercegovine.
Zanimalo nas je plaši li ga što na putu dok je sam, a uz osmijeh je odgovorio:
-Zasad sve ide prilično dobro, tako da je sve u redu.
Na put ide samo s vrećom za spavanje i ljuljačkom koju zakači za drveće:
-Na početku puta bilo je jako hladno u Francuskoj, ali kasnije je bilo ljepše spavati vani. Kada pada kiša, kod nekoga prenoćim.
Slovenija je na njega ostavila jako dobar dojam, ali dobri su i prvi dojmovi iz Bosne i Hercegovine:
-Mislim da je Slovenija jako zanimljiva zemlja. Putevi su savršeni. Bio sam na jugu zemlje gdje je priroda predivna i nije prevruće. Kada sam prešao granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ubrzo me oduševilo veliko jezero koje sam vidio. Sada znam da se zove Buško. Iako sam tek stigao, priroda me već očarava.
Tom je već prešao 2500 km, a čeka ga barem još toliko. Drago nam je da će ga sada na putu pratiti knjiga iz Tomislavgrada. Tko zna koliko će se njegovih prijatelja uputiti na isto putovanje i svratiti u naš mali grad da pronese njegovo ime po velikome svijetu…
Helena Lučić/Tomislavcity
