Nije mu se dalo iz Roška Polja put Sinja dok nije dočekao svoju družicu koja se istoga dana pri povratku s natjecanja golubova pismonoša u Krapini izgubila pri povratku kao i on sam.
Dok se on odmarao i krijepio jučer u predvečerje na krov kuće doletjela je i ona. Odletjeli su u polje, a ja sam pomišljao da mu društvo ne pravi nekakav divlji golub. Jutros se nije vratio kako je to znao činiti za ovo vremena provedenoga kod mene. Prije polaska na posao pogledao sam hoće li se pojaviti, no nije ga bilo. Računao sam da mu nije presudio kobac koji je proteklih dana pojačano izviđao teren iznad polja. Na poslu negdje oko desetak sati stiže mi poruka iz Sinja od vlasnika Ivice Poljaka koji mi reče: “Vratio se kolega i to s curom koja se također izgubila istoga dana kao i on. Evo ih sretno su doletjeli tako da su mi od sreće oči pune suza.”
Uz zahvalu što sam kolegi pružio utočište i skrb dobio sam poziv i na piće pri prvom putovanju kroz Sinj. Hvala Bogu da se kolega pismonoša zajedno sa svojom družicom vratio svom gazdi. Nakon ovoga sretnog završetka sad mi je jasno zašto mu se nije dalo odletjeti. Iščekivao je nju, svoju družicu koja ga je uspjela pronaći nakon tolikih dana da bi jučer oboje zajedno odletjeli svojoj kući.
On je i osvajač zlatne medalje na jednom od natjecanja u Ozlju 2018. godine u kategoriji mladih golubova i to među sto sedamdeset tri goluba prvo mjesto. I na kraju ove pričice poruka: To je prava vjernost i zato njemu, a i njoj još jedno zlato.
Ante Đikić/Tomislavcity
