Naići ćemo danas na neku osobu kojoj ćemo se podrugljivo nasmijati, možda zbog prljavih hlača, možda zbog raskinute košulje, možda zbog zapuštenog izgleda, možda vozi staro razbijeno auto, možda čudno izgovara riječi, možda ima staru ruševnu kamenu kuću(ali u svajon tom kamenu ima više duše, lijepih uspomena, ljubavi i dobrote nego u cijelim zgradama) itd. Nasmijat ćemo se podrugljivo jer nije isti kao mi, a ti i ja smo kao savršeni. Jao meni i tebi! Jao našim dušama koje vrište koliko su prazne!
Kakva je naša duša, a kakva je u osoba kojima se izrugujemo?
To što ja mislim o drugima je nebitno.
To što ja vidim u drugima je nebitno.
To što govorim o drugima je nebitno.
Jedino bitno je ono što Bog misli o svima nama i što vidi u nama, a naša djela u životu govore, galame i buče istinu o nama. Možemo mi ići u crkvu svaki dan, sjediti u prvom redu u crkvi, pričešćivati se na svakoj misi, moliti Boga svaki dan, ali ako se samo jednom nasmiješ onom slabom, neznatnom, potlačenom i odbačenom, naši stari bi rekli “jao nama i Bogu našemu”, a tako i je jer Bog plače u tom trenutku nad nama.
Svi smo mi lijepi na svoj način jer, budimo sigurni, Gospodin nikada ne radi greške.
Hvaljen Isus i Marija!
Filip Bartulić/Šujica- Šuica
