U Velikom svetom tjednu slavimo Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, te otpočinjemo slavlje najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa.

Na Veliki četvrtak sjećamo se uspostave presvete Euharistije i uspostave svećeničkog Reda. Euharistija je za nas izvor i vrhunac kršćanskog života. Tu nam se Krist daje pod prilikama kruha i vina, a nudi nam se i u svojoj riječi koju slušamo i o kojoj razmišljamo za vrijeme euharistijske žrtve i gozbe. Da bi se mogla događati Euharistija, Isus je uspostavio sveti Red, koji ima tri stupnja: đakonat, prezbiterat i biskupstvo. Đakoni imaju svoju službu u Crkvi, svećenička je služba još jače povezana s biskupovom. Sve na dobrobit cijele Crkve, Naroda Božjega. Taj je dan za sve nas i za cijelu Crkvu dan radosti (dies gaudium).

Leonardo da Vinci, Posljednja Večera
Leonardo da Vinci, Posljednja Večera

Veliki petak je dan kad slavimo muku i smrt našega Gospodina Isusa Krista. To je dan plača i suza, dan kajanja i molitve za oproštenje grijeha, te dan plača i suza (dies lacrimarum). U svjetlu Kristove muke gledamo svoju muku i odlučujemo se nositi svoj križ kroza svih svojih 14 postaja. Kristove nas postaje potiču na nasljedovanje njegova života, jer je to put prema slavnom uskrsnuću.

Velika subota jest dan šutnje. Krist je u grobu i mi se okupljamo na molitvu u šutnji (dies silentium). Razmišljamo o tajni smrti nakon koje slijedi slavno uskrsnuće. Krist je prošao naš životni put. Umro je da bismo i mi s lakoćom mogli preminuti, biti pokopani tijelom u zemlju kako bismo jednoga dana, o uskrsnuću mrtvih, uskrsnuli, te da se naše preobraženo tijelo pridruži duhu i tako, ako smo to zaslužili, vječno slavimo svoga Boga u njegovu nebeskom kraljevstvu.

Poslije Velike subote slijedi proslava Uskrsa, Kristova uskrsnuća iz groba. Tad pjevamo svečano i radujemo se pobjedi života nad smrću, pobjedi dobra nad zlom, pobjedi milosti nad grijehom. To je dan neopisive velike kršćanske radosti (dies gaudium magnum). Da Krist nije uskrsnuo, uzalud bi bila naša vjera, uzalud bi bilo sve, naš život ne bi imao nikakva smisla. Budući da je Krist uskrsnuo, sve ima svoj smisao. Svaka naša ovozemaljska patnja dobiva svoje značenje u svjetlu uskrsnuća. Uskrsnućem su nam otvoreni pogledi prema novome životu gdje je Bog sa svojim anđelima i svecima i sa svim pravednicima. Stoga se nama isplati živjeti i trpjeti. Jedan je književnik rekao: Život nije svečanost nego trpljenje.

Ivo Dulčić, Uskrsli Krist, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu
Ivo Dulčić, Uskrsli Krist, u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu

To trpljenje dobiva svoju puninu u Bogu i njegovu nebu. Krist nas je naučio trpjeti pod vidom buduće slave u nebeskom kraljevstvu. To je smisao našega Uskrsa, a o ovome nam upečatljivo govore sva čitanja na misi bdijenja kada blagoslivljamo komadiće ovozemaljske hrane za novo putovanje kroz uskrsno i pouskrsno vrijeme.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity