U Mostaru je na Čistu srijedu – Pepelnicu održana svećenička duhovna obnova i zajednički početak korizmenog vremena za sve svećenike Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, objavila je Crkva na kamenu.
Susret, na kojem je sudjelovao i biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, započeo je u Biskupijskom centru molitvom Srednjega časa, a duhovni nagovor svećenicima održao je don Mladen Šutalo, dekan Trebinjskoga dekanata. U svome razmatranju, polazeći od pitanja “Tko sam ja pred Bogom i za koga sam zaređen?”, potaknuo je okupljene svećenike na produbljivanje osobne duhovnosti i povratak izvornom svećeničkom identitetu. Naglasio je kako korizma nije tek niz vanjskih pobožnosti i organizacijskih zadataka, nego prije svega vrijeme obraćenja srca, osobito srca pastira koji su prvi pozvani živjeti ono što propovijedaju, prenosi KTA.
Govoreći o napastima suvremenoga svećeništva, istaknuo je opasnost da se naglasak stavi na uspješnost, vidljivost i priznanje, umjesto na vjernost, molitvu i tiho služenje. Osvrćući se na evanđeoske izvještaje o Isusovoj kušnji u pustinji, kako ih donose Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku i Evanđelje po Luki, progovorio je o trima napastima koje se mogu očitovati i u svećeničkom životu: napast funkcionalnosti i mjerenja plodova brojkama, napast moći i utjecaja te napast spektakla i popularnosti. Sve tri, upozorio je, nude prečac bez križa, dok Krist bira put vjernosti, poslušnosti i skrivenosti.
Poseban naglasak stavljen je na tri korizmena stupa – molitvu, post i milostinju. Molitva je predstavljena kao povratak izvorištu i temelj svećeničkoga života; post kao oslobađanje srca od navezanosti; a milostinja kao darivanje sebe kroz vrijeme, strpljenje i blizinu ljudima koji traže prisutnost više nego savjet. Svećenik je, istaknuto je don Mladen, pozvan biti čovjek euharistije i milosrđa, svjestan da ne može dijeliti oprost ako ga sam ne prima.
Program je nastavljen pokorničkim bogoslužjem u mostarskoj katedrali, uz prigodu za svetu ispovijed i pobožnost križnoga puta. Središnji dio susreta bilo je euharistijsko slavlje s obredom pepeljanja kojim su svećenici zajednički započeli sveto korizmeno vrijeme.
U homiliji upućenoj svećenicima na Pepelnicu, biskup Petar ponovio je poziv na povratak Gospodinu kao temeljni stav svećeničkog života. Polazeći od riječi proroka Joela: “Vratite se k meni svim srcem svojim”, biskup je istaknuo kako korizma nije poziv na izvanjska postignuća, nego na obnovu odnosa s Bogom koji je već započeo u trenutku poziva.
U drugom dijelu homilije biskup Petar je govorio o znaku pepela. “Prah si” ne znači samo podsjetnik na prolaznost, nego na stvorenost. Svećenik nije izvor samome sebi, niti je Crkva njegovo vlasništvo. Biskup je upozorio svećenike na suptilnu napast nezamjenjivosti koja se može pojaviti u službi.
Homiliju je biskup završio pozivom da korizma ne ostane tek liturgijski hod prema Uskrsu, nego postane nutarnji prijelaz: od raspršenosti prema sabranosti, od umorne dužnosti prema obnovljenom daru, od straha prema povjerenju. Istaknuo je kako će narod osjetiti obnovu nade onda kada se njegovi pastiri sami vrate Gospodinu svim srcem. Prihvaćanje da su “prah koji Bog ljubi” oslobađa za služenje bez straha i bez potrebe za dokazivanjem.
Pepelnica je tako predstavljena ne samo kao početak korizmenog vremena, nego kao početak preobrazbe svećeničkog srca, povratak jednostavnoj radosti prvoga poziva i povjerenju da Bog ostaje vjeran onima koje je pozvao.
Susret je zaključen zajedničkim ručkom i bratskim druženjem.
