Jedna od vjerskih istina kojima nas podučava Katolička Crkva jeste i postojanje duhovnih – netjelesnih bića, anđela, odnosno trojice arkanđela: Mihovila, Rafaela i Gabrijela koje slavimo upravo na ovaj dan. Među njima posebnu važnost ima sv. Mihovil koji se još od Staroga zavjeta smatra zaštitnikom Božjega naroda i simbolom stalne Božje prisutnosti.
Sveti Mihovil je poznat u narodu kao borac protiv sotone i kao pobjednik nad zlom. U rukama obično drži mač, koplje, vagu ili zemaljsku kuglu. Daje mu se obilježje ”vojvoda vojske nebeske“, pa se u njegov zagovor utječu, vojska, policija, i radiolozi, a između ostaloga, zaštitnik je i grada Šibenika, naše duvanjske župe i Hajdučke družine Mijata Tomića.
Danas je ujedno svetkovina za cijelu župu, a svečana sveta misa bit će služena u Tomislavgradu večeras u 18 sati.
U prigodi proslave nebeskoga zaštitnika naše župe donosimo nekoliko informacija o kršćanstvu na duvanjskome području te povijesti naše župe, a koje smo preuzeli iz Glasnika sv. Mihovila Arkanđela.
Kršćanstvo na duvanjskom području
Kršćanstvo se na duvanjskom području ukorijenilo vrlo rano. O tome najbolje svjedoči postojanje Delminijske (Duvanjske) biskupije u drugoj polovici 6. stoljeća, kao i ostatci osam do sada pronađenih kasnoantičkih crkava: u Tomislavgradu (Karaula), Bogdašiću, Prisoju, Crvenicama, Borčanima, Vinici, Bukovoj Gori i Kovačima.
Biskupija je bila obnavljana, a konačno krajem 13. stoljeća. Od tada postoji kao samostalna biskupija, a od sredine 17. stoljejća ima i svoje vlastite biskupe. Stvarno biskupijom od početka 17. st. upravljaju makarski biskupi, a od 1735. bosanski apostolski vikari. Danas je biskupija „sačuvana“ u naslovu Mostarsko-duvanjska biskupija. U 17. st. spominju se dvije župe u Duvnu: Lipa i Brišnik, a ponekad se govori o župama Duvno i Roško Polje. Nakon sveopćeg egzodusa duvanjskoga puka u Cetinsku krajinu 1687. i polaganog povratka u Duvno od početka 18. st. postoji samo jedna župa na ogromnom prostoru.
Naziva se župa Duvno, a sjedište ima u različitim mjestima: Kongori, Bukovici, Mandinu Selu te konačno od 1806. u Seonici. Budući da su sve crkve bile porušene (posljednja Sv. Ivana Krstitelja u R. Polju sredinom 17. st.), mise su se slavile na otvorenom, osobito u grobljima. Najpoznatija duvanjska „crkva“ iz toga vremena bila je pećina u Bukovici, nedaleko od današnje župne crkve. Prva župna crkva sagrađena u tursko vrijeme bila je ona u R. Polju: slamnatu crkvu sagradio je župnik fra Petar Kordić 1858. iste je godine isti župnik sagradio i podružnu crkvu u Vinici.
POVIJEST ŽUPE
Danas je naša župa najveća župa Duvanjskog kraja. Nastala je 1828. godine podjelom drevne župe Duvno sa sjedištem u Seonici. Granica između župa išla je crtom od Kovača na Mandinu gradinu. Najprije su župnici stanovali u selu Mokronogama, pa se i župa tako nazvala. Od 1861. sjedište je u Tomislavgradu, na položaju iznad današnje pravoslavne crkve. Tu župnici stanuju sve do izgradnje samostana 1940. Prva crkva sagrađena je uz staru župnu kuću (1861-65). Veličanstvena bazilika u Tomislavgradu građena je više od petnaest godina (1924-1940) pod vodstvom župnika fra Mije Čuića. Građena je u povodu 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava (925 – 1925), za kojega se držalo da je 925. okrunjen na Duvansjkom polju.
U izgradnji je sudjelovao hrvatski narod iz Domovine i svijeta. Crkva i samostan teško su oštećeni tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon toga su obnavljani: najprije osnovna zaštita i obnova 1957., a onda temeljita obnova crkve i samostana od 1980. do 1987. Župi pripadaju naselja: Tomislavgrad, Srđani, Oplećani, Vedašić, Letka, Sarajlije, Kuk, Lug, Mokronoge, Eminovo Selo, Buhovo, Blažuj, Podgaj, Jošanica, Stipanići, Kovači, Tubolja, Ponor. Danas u župi živi oko 7725 katolika.
Sveti Mihaele, jaki u borbi, moli za nas!
Čestitamo ovaj dan našim župljanima i svim ostalim slavljenicima!
Prenosimo i nekoliko zanimljivih pučkih izreka koji se spominju uz današnji blagdan, a pribilježio ih je u Pučkim izrekama o vremenu Ante Čelan Gaganić.
– Što smo bliže svetom Mihovilu, sve je više grožđa u krtolu.
– Ne odlete li lastavice do Miholjdana, bit će blaga zima do Božića.
– Ako ne odu lastavice do sv. Mihovila, neće biti oštra zima.
– Ne čekaj svetoga Miju (Mihovila) da pripremiš bačvu i viju.
– Grmljavina o Miholju proriče plodnu godinu.
– Tiha kiša o Miholju znači blagu zimu, a grmljavina rodnu godinu.
– Mihovilovo (bablje) lito – nikome nije sito.
– Mihovilovo lito više godi od pravog lita.
– Od Miholja do Franje u polju hrane sve tanje.
– Ako na Miholje snijeg naletava, dugu zimu obećava.
Tomislavcity
