Mi obično mislimo da voljeti znači imati neke osjećaje – gledati ima li ta osoba lijepi stas, kosu. To nije to.
Ljubav počinje tamo gdje svi osjećaji za nekoga prestaju.
Tada ga voliš.
Ljubav počinje tamo gdje je netko užasno težak.
Ljubiti ne znači očekivati da te netko voli. Ne, nego ljubiti znači da ti njega voliš.
Time što ga voliš, omogućuješ da i on tebe počinje voljeti.
Ti postaješ vrata za Nebo tim ljudima koje voliš, jer si spojen s Bogom, a Bog je ljubav.
Jer njima dopuštaš da te ne mogu baš ničim povrijediti.
Dostojevski je to lijepo rekao: ”Brate, ti ne možeš više ništa učiniti da te ja ne volim.
Ja ću te uvijek voljeti.
Ti ništa ne možeš učiniti da te ja prestanem voljeti.”
To znači ljubiti nekoga.
Nije važno trpiš li ovdje, nije važno što moraš podnijeti, nego samo jedno je važno, voliš li ti čovjeka, voliš li ti sebe, jesi li dovoljno pametan da vidiš, ovdje se ništa ne može imati. Ništa posjedovati. Ovdje možeš samo voljeti.
Ovdje je samo jedno važno, činiti dobro čovjeku, voljeti čovjeka, protiv nikoga ništa ne imati.
