Krist se rodio u staji. Carlu Gustavu Jungu je to postao važan simbol. On misli da bismo trebali uvijek misliti na to da smo mi samo staja u kojoj se Bog rađa. Mi, prema tome, nismo palača, nismo novosagrađena i lijepo uređena kuća, nismo udobna soba za dnevni boravak.
Staja nije sjajno očišćena. Tu su smeće i nečistoća, pomiješani sa slamom i sijenom. Staju se, istina, uvijek iznova čisti. Ali smeće se uvijek neprestano skuplja. Smeće služi kao gnojivo za njivu. To je smeće naše nutrine.
Ni naše srce nije čisto ni uredno, bez klica. U njemu se nakupilo toliko nečistoće. Sve što smo potisnuli leži skriveno tu ispod površine i naočigled gnjije.
Jedan je potisnuo svoje agresije. Ispod površine pristojnosti i srdačnosti tu drijema ledena hladnoća, a kroz nasmijanu fasadu odapinju se agresivne strjelice.
Drugi je potisnuo svoje potrebe. Ali one mu ne daju mira.
Netko treći prelazi preko rana svoga djetinjstva. Ne želi ih pogledati. Ali rane ostaju nezacijeljne.
Upravo ondje, gdje je u nama sve to „smeće“, Bog se hoće roditi.
Bogu ne možemo ponuditi čistu sobu, nego samo prljavu staju svoga srca. To nam je mučno. Ali to nas oslobađa od zablude da smo zaslužili rođenje Božje. Bog se hoće u nama roditi jer nas ljubi.
Staja je Kristovim rođenjem ispunjena toplim i blagim svjetlom koje ne obasjava sve bez iznimke, nego ostavlja onakvim kakvo jest. U blizini božanskoga djeteta smije biti sve u tebi, ovdje ono prljavo i odbačeno, zgaženo i prezreno gubi svoju neuglednost. U blagu Kristovu svjetlu smiješ sve to promatrati. Ono po Kristu dobiva nov izgled i postaje preobraženo njegovom ljubavlju. To je utješna slika staje da se sve u tebi tako preobrazuje, da Isus dolazi u tamu i kaos tvoga srca. Da upravo to što nije kemijski očišćeno daruje božanskom djetetu sigurnost i dom. Čini njegov ležaj mekanim i nastanjivim. Što je suviše savršeno, djeluje više strano u blizini Djeteta. Dijete hoće mek ležaj, a ne laneno platno savršeno bez klica.
Tako se smiješ pouzdati da, upravo takav kakav jesi, smiješ biti stan za Krista, staja u kojoj će se On roditi za tebe i za ovaj svijet.
Anselm Grün/Tomislavcity