Kada Bosni pogledaš u lice… vidiš neizmjernu ljudsku snagu usred teških sudbina, koje ne treba zaboraviti. Lica Bosne koja na sebi nose tragove žrtve brojna su, ali vjerujemo da je ovih nekoliko postavljenih pred oči javnosti, dotaknulo srca svih i da su mali dar suosjećanja za sve što su podnijeli u borbi za očuvanje života i doma.
Sve velike riječi premalene su da se opiše njihova žrtva, zasluge i nepokolebljiva ljubav.
10. lipnja 1993. neprijateljska granata s položaja tzv. Armije RBiH usmrtila je osmero djece u Vitezu koja su provodila svoje vrijeme na “sigurnome” igralištu.
Ivan Garić tada je bio ranjen te je izgubio brata i sestru. Današnji je predsjednik Udruge “Osmica Vitez” te radi na postizanju podizanja spomen-doma za svu djecu stradalu u Domovinskome ratu, a o hvalevrijednome djelu stvaranja murala rekao je:
–S nekim stvarima treba naučiti živjeti. Od nekih stvari ne možeš pobjeći, niti trebaš pobjeći. Svaka ovakva gesta, koliko god vrati u neka sjećanja, toliko i dadne snage. Sve se radi s ciljem da se nikada više ne ponovi nikome, ali i da se ne zaboravi. Uz takvu je podršku sve lakše.
Kako bi svi koji ne znaju ili toga nisu svjesni, saznali, članovi Društva prijatelja Hajduka “Novi Travnik” i DPH “Tomislavgrad” te prijatelji iz Splita, koji su inicirali cijeli projekt, pokušali su u nekoliko rečenica opisati svaku postaju murala. Mural se nalazi:
–Na mjestu gdje su ’91. lokalni mještani zaustavili konvoj teškog naoružanja koji je krenuo za Vukovar iz tadašnje novotravničke tvornice oružja “Bratstvo” kojim se trebao opskrbiti napad na Vukovar. Zahvaljujući tome, to je naoružanje ostalo u Srednjoj Bosni.
Za mračnu stranu murala s popisom 29 hrvatskih stratišta iz Posavine, Podravine, Središnje Bosne, Hercegovine, članovi ističe:
–Od njih 29, samo su dva dobila presudu.
Anđeli viteške osmice neka budu na našoj savjesti svaki put kada pokušamo reći da je rat u prošlosti, da se zaboravi. DPH ističe rad Udruge “Osmica Vitez”:
–Udruga, koja se financira vlastitim snagama i sredstvima, trenutno radi na izgradnji spomen-doma za djecu, ali i na inicijativi za nazivanje ulice Ulicom Osam viteških anđela. Također, uskoro je obljetnica povodom koje maratonci iz Udruge “Heroji ne umiru” i svi prijatelji za majke stradale djece trče iz Novoga Travnika i idu do svih spomen-obilježja do Viteške osmice. Utrka obuhvaća Novi Travnik, Travnik, Novu Bilu, Vitez. Najljepši dio zida koji će sve dotaknuti sigurno je dio posvećen tim malim anđelima na kojemu su skupa prikazani brat i sestra iz obitelji Garić te brat i sestra iz obitelji Grebenar.
Dvije heroine koje su prikazane na muralu do viteških anđela, žene su i majke čiji su sinovi i muževi položili živote na oltar Domovine:
–Svi znamo za vukovarsku heroinu Katu Šoljić, ali slabo se zna za Sarafinu Lauš i Anicu Jurić koje su podnijele jednaku žrtvu izgubivši muževe i trojicu sinova. One još uvijek žive noseći svoje rane i ne dobivši presudu za izgubljenu obitelj. Nadamo se da će se i one, kao Kata, urezati u pamćenje kao heroine zahvaljujući ovome grafitu.
Središnja Bosna Vukovar pozdravlja, hrvatski narod nikad ne zaboravlja citat je koji je također već prije našao mjesto na ovome zidu.
–Ono što je Vukovar proživio ’91., to smo mi doživjeli ’93. u potpunom opkoljenju. Jedini tračak nade i jedina veza s vanjskim svijetom bio je helikopter pilota Gorana Batalije koji je prevozio djecu, ranjenike, pa tako i djecu bošnjačke nacionalnosti, što se olako zaboravlja.
-Do helikoptera se na muralu nalazi Ante Vlaić, vozač rodom iz Zagreba kojega su ubili po povratku s Bijeloga puta u Uskoplju. Pored njega nalazi se Slobodan Lang, organizator Bijeloga puta, a do njega je zapovjednik Bijeloga puta Herman Vukšić, koji ne treba biti zaboravljen.
-Bijeli je put najsvjetlija točka hrvatskoga naroda na ovim područjima, a u njemu su se istaknuli i mali obični ljudi, pa se pored njih na muralu nalazi baka Kata Kesten. Kata je bakica koja je tijekom donošenja vode ranjenicima bila i sama ranjena i koja me oduševila hrabrošću. Pored nje je Grebenar, župnik Nove Bile koji je došao iz Njemačke da bi bio sa svojim narodom. Zahvaljujući njemu izgrađena je Bolnica “Fra Mato Nikolić”. Prema predaji, po dolasku predsjednika Franje Tuđmana rekao je pred cijelim narodom: “Evo, došao je Predsjednik i on nam želi napraviti bolnicu!” pa je Tuđman to morao i učiniti.
–Za kraj, na muralu je fotografija koja je obišla sve svjetske medije s bakicom iz Stojkovića, koji su udaljeni kilometar odavde, koja Anti Damjanoviću, jednomu od organizatora Bijeloga puta, po dolasku konvoja pruža ruku.
Svojim djelima, humanošću i hrabrošću ovi su pojedinci obilježili vrijeme rata i poslijeratne obnove u Središnjoj Bosni. Njihov doprinos lokalnoj zajednici i borbi za čovječnost, pravdu i dostojanstvo i sve nevine žrtve ne smiju biti zaboravljeni.
Neka ovaj mural bude spomenica koja odgovara na još jedno Ako ne znaš šta je bilo… (-Nek’ ti kaže Bosna.)
Helena Lučić/Tomislavcity
