I suze sv. Lovre nam promaknuše ovih nekoliko večeri – noći zbog nečijeg nehaja tako da ovaj put umjesto neba i prekrasnog prizora na njemu očiju ne mogosmo otvoriti od silnog dima i vatre svuda uokolo nas.
O, kako li se često pozivamo na lipotu prirode Božjeg dara, nazivajući je netaknutom, a svako malo tu istu svjesno ili nesvjesno nagrđujemo i to do iznemoglosti. Jedno je kad Svevišnji gospodar svega pripusti vatru – žegu s neba, kad ono zvizdan zapeče i doslovce sprži svaku travku, a On zna što radi za razliku od nas običnih smrtnik koji uplićući se u koješta, radeći protiv prirode radimo protiv Boga, ali najviše protiv sebe.
Dobra stara izreka kaže: Ukoliko radimo protiv prirode, priroda se osvećuje. Pogledajmo istini u oči i priznajmo da priroda ovo ne zaslužuje. Bez biljaka, bez životinja koje u ovim vatrenim pošastima stradaju ponajviše ona je nezamisliva.
Hvala ti Bože što nam podari kišu kojom okonča muku i borbu svih gasitelja koji zaslužuju dužno poštovanje, a ugroženim mir i sigurnost nakon toliko užasnih dana.
Ante Đikić/Tomislavcity
