Put predanja (sv. Ante Padovanski)
Tvoje je srce tražilo put,
put satkan od muke, traženja i boli,
put obasjan duhom poniznoga sluge,
put istinskog predanja Očevoj volji.
Ostavljaš udobne odaje palače vele
i tek koraci tvoji odzvanjaju u ušima moćnih,
krećeš niz hridi strme, kamo duh te vodi
jer srce je tvoje zagrlio poziv
što otvara puteve k istinskoj slobodi.
I dok vjetar u krošnjama nježno šumori,
a zvijezde u krilu neba smiruju oči svoje snene,
ti Krista slijediš na putima strmim.
I kad bol sve steže i nemiri rose,
ti grliš tišinu, u molitvi jačaš,
i dušu hrabriš za svjetlom da krene.
U krošnjama oraha skromnu ćelijicu tražiš
i oslobađaš dubine rasplamsale duše.
I kad o hridi kamenih srdaca svijeta
sve se riječi i žrtve svete ogluše,
ti ne odustaješ, ti ribama govoriš morskim,
ti neumorno kucaš na vratima duše.
I dok noć u bijegu ostavlja tragove zore,
ti za svijet gasneš, a za nebo plamtiš.
Trinaestog dana u mjesecu lipnju
zadnjim naporom pjesan Djevici šalješ.
I nepomično u nebo gledaš iz doline ove blatne,
dok sobicu prosipaju tvoju
snopovi svjetlosti zlatne.
Kaja Beljan/Tomislavcity
