Puhala je bura toga dana
Puhala je bura
Toga hladnog dana
I zašlo je sunce za Kupreška vrata.
S koferom u ruci
Čekao samo prugu
Daljine me vuku
Da zaradim kruha
Kušao sam tugu.
Odoh stazom uskom
Životom oca svoga
Na zapad odnesoh
Boje stijega svoga.
Tuđina je hladna
Bez prijatelja i brata,
Osta stara majka
I zatvorena vrata.
Zapad je kao istok
Prepun lažnoga sjaja
Nigdje nema sunca
Do duvanjskog kraja.
Ubile me riječi
I sintagme krute
Asfalt, neboderi,
Najljepše je kod kuće.
Milan Bojkić, Basel, 2021.
